*Dare to love*

~Part 1~

Spustili smo se stubama do prizemlja pa zatim izašli vani.Harry je nastavio hodati prema autu.Ali ja sam zastala usred dvorišta i  polako podigla glavu prema nebu na kojem su se nadvijali smao još tamniji oblaci.Volila sam ovu kuću jer je na osami tu sam uvjek mogla biti sama sa svojim demonima prošlosti.Zažmirila sam pokušavajući pobjeći od tame iako sam znala da to ne mogu i nikada neću ni moći.Stajala sam tu dok mi je hladan vjetar mrsio kosu a hladnoća mi probijala kroz majcu.Ali hladnoća mi nije smetala jer hladnoća je i jedino što sam mogla osjetiti.Slušala sam kako vjetar nosi lišće sa grana tu je bio kraj njihovog života,zar ne kako ironično sneko započinje novi život samo zahvaljujući tebi što si ti izgubio svoj,zvuk grmljavine u daljini me prenu i spustila sam glavu.Vidjela sma kako Harry bulji u mene.''Da ide svako svojim autom?''-upitala sma ga.''Ne zezaj Maria,ja vozim,ulazi sad''-rekao je Harry.''Ali...'-počela sam ali me Harry prekino.''Ozbiljan sam,Maria idemo mojim autom pa neću te kidanpovat,opljačkat,silovat il nešto slično samo nas vodim u naš stari bar''-rekao je sad već pomalo iznervirano Harry.Ušli smo u auto i ja sam ponovo utonula u svoje misli promatrajući grad prema kojem idemo a nad kojim se nadvijala sve gušća magla.Toliko sam utonla u svoje demonske misli da nisma ni primjetila da smo stigli.''Maria.Maria!!''-vikuno je Harry.''Šta,šta je bilo?''-pomalo panično sam upitala.''Zovem te ovdje pet minuta a ti ništa,stigli smo''-rekao je Harry.To mjesto je bilo nešto kao zalogajnica i bar u jednom a zvala se Scottie.Tu sam upoznala Harrya prije nešto manje od dvije godine,rana zbog smrti Alexa,moje jedine i najveće ljubavi još je bila svježa tada to još uvjek nisma mogla prihvatiti i jendu noć sam usput svratila u Scottie s odlukom da ću se napit i sve zaboravit.Jer osjećala sma se ostavljeno od sviju od roditelja koji još od djetinstva nisu sa mnom nego stalno su na poslu a onda i od Alexa koji je obećao da me nikad neće napustiti ali opet je otišao,znala sam da je to suludo i da to nije bila njegova odluka jer je on otišao sa ovoga svjeta jednom zauvjek.Jecaj je počeo potresati moje tijelo ali sam ostala uporna nije bilo ni vrjeme ni mjesto a i sama sam sebi obećala da neću plakat nikada više i uspjela sam se smiriti prije nego li je Harry skontao da se opet nešto događa sa mnom.Ušli smo u bar čiji je prostor bio ispunjen dimom i sjeli za naš stol u kutu prostorije.''Maria..''-započeo je Harry tihim i ozbiljnim tonom.''Šta je bilo?Jel neki problem?''-upitala sam ga promatrajući njegov ozbiljan izraz lica.Gledala sam u njegove oči u kojim su se prelijevale naj ljepše nijanse zelene boje i iz kojih je iskrio neki poseban sjaj,gledala sam kako mu jedan nestašni čuperak njegove čokoladno smeđe kose pada na čelo pogledala sam u njegove prirodno crvene usne.Lagano sam se nasmješila što je izmamilo i njegov osmjeh i iza tih savršeno crvenih usana pojavio se red savršeno bjelih zuba i rupica u kutu obraza.I tada se desilo nešto neočekivano...