*Dare to love*

~Part 4.~

I zatim me spustio pokraj kamina u kojem je još po malo gorila vatra i njegove su se ruke odjednom našle oko mene. Obgrlio me zaštitnički, kao da se boji pustiti me. U času je sve to bilo dobro, lagano i neobuzdano. Zarila sam lice u njegova prsa, mokra tkaninabila je prislonjena na moju hladnu kožu. Njegov me miris odveona mjestona koje bih željela da se mogu vratiti —u djetinjstvo. Tamo gdje stvari nisubile toliko teške, jer sam bila premlada da mogu razumjeti punu životnustvarnost.Odevo me do rjetkih trenutaka ali pak sretnih trenutaka provedenih sa roditeljima.Zatim se odmaknuo prekidajući to putoavnje u prošlost,prekidajući čaroliju.’’Maria moraš se presvući inače ćeš se prehladiti”-rekao je i zatim me pogledao a u njegovom pogledu san vidjela  zabrinutost a iza sve te zabrinutosti vidjela san tračak nekakvog sjaja,rekla bi sreće.Ustao je dok san ja i dalje nepomično sjedila,čula san kako su vrata ormara kliznula dok ga je on otvaro ubrzo je došao do mene sa crnom majcom I crnim hlačama u rukama.’’Uzeo san prvo što je bilo složena na vrhu pokušao san nać nešto veselije ali sve je crno’’-govorio je mršteći se. ‘’Hvala’’-rekla sam te polako ustala uzimajući odjeću te se otišla presvući.Ali  osjećala sam se nekako čudno,neki novi nepoznat osjećaj.Možda je moja svjest  bila još zbunjena  pred tom neobičnom istinom,istinom da živim svoj drugi,poklonjeni život.Ali moje tjelo je potpuno shvatalo njen značaj.Ovo je sreća koji hiljade drugih nije imalo,ali hiljade drugih nije shvaćalo ovaj čudan osjećaj,jer te hiljade drugih nije prošlo mojim putem.’’Imal te’’-Harryev glas me vratio ponovo u ovaj svjet.’’Malo mi je muka  a osjećam se I gladno u isto vrjeme’’-rekla sam iskreno.’’Ovaj bilo bi najbolje da se odmoriš nekih sat vremena ajd ti lezi a ja ti idem spremit hmm izenađenje’’-rekao je Harry dok sam se ja smještala u posteljinu.’’Harry’’-rekla sma te on zastade na pragu sobe I okreni se prema meni.’’Hvala ti što si me spasio’’-rekla sam tiho.’’Nema na čemu’’-rekao je te izašao.Ubrzo sam utonula u san.Padam gledam kako padam moje tjelo je masa od želea.Letim ali nikada da padnem čini mi se da što se ja više približajem betonu da se on više odmiče.Pokušajem se okrenuti nešto učiniti i tog trenutka potpuno neočekivano u nekom djeliću sekunde uderam u tvrd beton I vrisak se prolomi iz moga grla.Budim se I sve što vidim je tvrd parket I nečije noge nedaleko od moje glave.’’Samo si pala sa kreveta a ja već mislio neki zemljotres zahvatio grad’’-rekao je Harry smijući se.’’Hahaha jako smješno’’-rekla sam te ustala.’’Ajd dođi dole da vidiš izenanđenje’’-rekao je to ponovo otišao.A ja sam ostala boreći se sa svojim nemirom.Znala sam da jedina osoba kojoj mogu zahvalit što sam još ovdje bio je Harry.I sad mi je još napravil  iznenađanje.’’Obuci nešto svečano’’-viknuo je Harry što je u meni pokrenilo val znatiželje.Brzo sam se obukla te sišla dole.A dole me dočekalo….