~Part 3 ~

129 10 2
                                    

Počela sam da padam.U tom trenutku kroz glavu mi prostruji jedna misao.Sada ću opet biti sa Alexom. Možda na nebu , ali ćemo ipak ponovo biti zajedno osjetila sam sreću. Moći ću mu reći koliko mi je žao što mso se psovađali tu noć, moći ću mu reći koliko ga volim moći ću mu reći sve što mu toliko dugo želim reći, sve što mu želim reći od one noći kada je otišo. Tada sam shvatila da je istina ono što mnogi kažu, da shvatiš što si imao tek kada toga više ne bude ali tada bude prekasno. Ali nisam pala,držala sam se na jendoj ruci, stavila sam i drugu ruku na beton terase pokušavajući se podignut.Nogama sam pokušavala naći oslonac ali nisam mogla, zid je bio pre daleko.Ali i dalje sma se pokušavala podignuti, ali bezuspješno. Neki glasić u mom umu mi je tiho šapnuo „ZAŠTO JEDNOSTAVNO NE ODUSTANEŠ, ZAŠTO JENDOSTAVNO NE PUSTIŠ RUKE I ZA PAR SEKUNDI ĆEŠ BITI SA ALEXOM.“ Ali ja nisma mogla odustati nikada, uvjek sma se borila do zadnjeg atoma snage pa i sada ću. Pokušala sam se boriti čak i protiv svoje prošlosti, protiv tih loših sjećanja i uspomena protiv tih demona, ali oni su pobjedili. Ali ovaj put moram ja da pobjedim, moram.Vrištala sam, vikala u pomoć iako sam znala da me ovdje niko ne može čuti. Ali nisam odustajala dalje sam mahala nogama po zraku,vikala,molila svoje ruke da još malo izdrže. Učinilo mi se da sam čula nekakv zvuk, kao zvuk automobila ali taj zvuk je otišao brzo koliko je i došao. .Vrisnula sam još jendom i počela vikati ''NE,NE,NE,AGH,NE''Duboko sam udahnula,osjećajući kako se ivica za koju se držim sve više i više urezuje u moj dlan,kako vjetar počinje da puše sve jače i jače,osjećajući prve kapi kiše na svojoj kosi i licu,zažmirila sam polahko prihvatajući poraz. „Maria,Maria“-činilo mi se kao da čujem Harryev glas kako me doziva.“Maria,tu si“-rekao je i kroz izmaglicu sam vidjela tamnu siluetu kako staje ispred mene. “Harry”-tiho sma rekla.”Ja sam sad tu…samo se drži…Maria…ubrzo ćeš biti na sigurnom…”-govorio je Harry dok je njegov glas na mjestima pucao.Osjetila sam kako me neko uhvatio za ruku i počeo povlačiti prema gore ili mi se smao tako činilo ne znam… “Hajde Maria ne odustaj molim te”-čula sam kako govori.I nisam odustala svim snagama sam se trudila podignuti gore.Nakon nekliko sekundi sam osjetila kako hladnoća betona probija kroz moju majcu .A zatim sam se našla u Harryevom toplom i sigurnom zagrljaju.Sjeidla sma tako nekih desetak minuta u njegovom zagrljaju dok nisma ponovo djelimično počela osjećati noge I dok mi se ruke nisu prestale tresti.Zatim sam spustila ruku na njegovu majcu koja je bila potpuno natopljena vodom od kiše koja je sad već lila po nama.”Hvala ti,mno..’’-počela sma mu se zahvaljivati ali moj glas je pukao.Podigla sma pogled I susrela Harryeve baršunasto zelene oči.On me samo još više privio uz sebe I osjetila sam sigurnost koju nisma osjetila godinama.”Maria uredu je,ja sma ovdje,na sigurnom si,dobro je”-govorio mi je tiho Harry.”Hajmo u kuću hlando ti je ovdje”-rekao mi je Harry ali ja sam smao odmahnula glavom.”Odi ti u kuću ja ću još malo ovdje ostati”-rekla sam mu lai on me samo ozbiljno pogledao I podigao me u naručije.Harry spusti me počela sam vikati.”Neću te spustiti,idemo u kuću’’-odgovorio mi je mirno Harry.’’Ali past ćemo,spusti me Harry’’-rekla sam.’’Samo ako pristaješ sama da uđeš’’-rekao je Harry.Sporo sma prešla tu razdaljinu I faktički se strmoglavila u kuću.Za mnom je ušao Harry I ponovo me podigao u svoje naručije.’’Harry spusti me’’-protsetovala sam iako sam znala da ne mogu sama sići dolje jer sam se osjećala slabo.Harry me donjeo do moje spavaće sobe I zatim.. 

I eto ga krajj ovaj nastavak će vam vjerovatno biti dosta dosadan ali imam blokadu al opet trudim se da napišem što više mogu hvala svima koji čitaju. xx

*Dare to love*Where stories live. Discover now