*Dare to love*

Uvod

Preklopila sma knjigu prlazeći prstima lagano preko njenog naslova koji je bio urezan u korice knjige ''Vječita noć'' - tiho sam prozborila.A zatim sam podigla pogled prema prozoru i pogledala grad ispred sebe,magla se navlačila nad gardom a s njom je dolazio i  mrak.Vani je bilo hladno i vlažno i skoro neprestano maglovito naravno uobičajno za London u ovo jesenje vrjeme.Gledajući grad koji se prostirao ispred mene utonula sam u misli ali iz njih me prenuo jedan glas.''Čuo sam da se se vratila''-rekao je jedan hrapavi glas.Okrenula sma se i susrela se sa jednim poznatim bistrim zelenim očima.''Naravno da sam se vratila jer znaš kako kažu 'to je zakon života čovjek se uvjek vraća svom domu' zar nije tako?'-ja. ''Da tako je Maria''-rekao je Harry i poged mu je pao na knjigu u mojoj ruci.Krenula sma je odložiti na klupicu ali Harry me iznenada upitao nešto ''zašto toliko čitaš tu knjigu pročitala si na stotine knjiga ali toj se neprestano vraćaš zašto?''Znala sam i da mu kažem ne bi shvatio jer u toj knjizi pronalazim jedan mali dio sebe,zato jer i moj je život vječita noć.Ponovo su mi se misli vratile u prošlostn u taj dan kada je određen ostatk mog života dan kada je moja jedina ljubav otišla,otišla sa ovog svijeta jendom zauvjek.Iz prošlosti me povuče Harryev glas ''Maria zašto plačeš dovraga šta je bilo?''-upitao me Harry i brzo došao do mene i zagrlio me.Harry je bio jedina osoba kojoj sma vjerovala a ujendo i jedina osoba koja se mogla nositi sa mojom povremenom hladnoćom čak i prema njemu i koja se mogla nositi sa mojim slomljneim srcem za koji su mnogi vjerovali i da ga nemam.''Samo sam se nakratko vratila u prošlost ništa posebno''-rekla sam.''Znaš ovo mi je prvi put da te vidim da plačeš i veoma je čudno''-rekao je Harry u moju kosu.''Ne planiram više plakati,čak sam i obećala sebi da neću više nikada plakati ali izmaklo mi se''-tiho sma rekla i odmaknula se od njega.''Koliko zapravo nisi plakala?''-upitao me Harry.''Dvije godine''- tiho sma rekla.''Ahhh,nego jeste li negdje posebno planirali ići ili u običajno staro mjesto''-upitao me veselo Harry.''Uobičajno stao mjesto''-rekla sam mu oblačeći svoju kožu jaknu koja se do tada nalazila na naslonu stolice....