VAMPIRSKI UŽITAK

1.POGLAVLJE

                             ♤♤♤

Mirno je ležao u postelji. Izgledao je tako spokojno unatoč tome što mu je život uništen. Crna kosa je šetala u kontrast njegovoj koži. Elara je slušala njegovo ujednačeno disanje i mirne otkucaje ljudskog srca. Pogledom je prelazila preko prostorije u kojoj se nalazi , očekivala je klasičnu mušku sobu izlijepljenu slikama njegovog života ali vidjela je samo nijanse sive koja se utapa u mrak.

Naglo je otvorio oči i osjetio strah. Kao da je osjetio njenu prisutnost koja ga je probudila. Gledao je u njeno napola osvijetljeno lice , zahvaljujući svijetlosti koja je dolazila iz hodnika uvidjeo je mlade smeđe oči. Barem mu se tako činilo. Ona je tada odlučila progovoriti.

" Ne brini nisam neprijatelj."
Gledala je kako se njegove usne pomjeraju a zatim se čuje i njegov kremasti glas.

" Ko si ti?"
Njegove obrve su iskazivale užeglu znatiželju.

" Neko ko je poznavao tvoje roditelje."
U njenom umu su se pojavila sjećanja crnokose žene sa zelenim očima i smeđokosog muškarca s istim očima koje ima muškarac ispred nje - Rafael. U tim istim očima ona je izgledala veoma mlado , čak mlađe i od njega , njena bijela široka suknja koja dotiče gležnjeve je bila ukrašena ogromnim krvavim ružama. Njen vrat obavijen tankim nitima zlata koje se pružaju niz tanku ključnu kost i dotiču svilenu tkaninu koja je grlila njena prsa i otkrivala gola ramena.

" Šta hoćeš?"
Grubo je upitao , vjerovatno opet zgrožen situacijom u kojoj se nalazi , pomislio je da je ona još jedna osoba koja traži da joj se vrati dug , ali njen dug nije novac.

" Pomoći ti."
Okrenula mu je leđa , zaustavila se za stolom na kojem je stojala plastična čaša ispunjena sokom od grožđa. Makazama koje su ležale u blizini je porezala svoj dlan. Dopustila vampirskoj krvi da padne tačno u tamnu smjesu. Prišla mu je i ponudila ga tekućinom koju on isprva nije želio popiti što se vidjelo na njegovom licu.

" Osvježi svoje grlo pa možemo nastaviti sa pričom."
Naslonula je čašu na njegove suhe usne i poslužila ga. Vratila je čašu na sto i gledala u njegove tamne oči.

" Ko si ti?"
Ponovo je upitao sada smirenijim tonom.
Lijevi dlan je naslonula na njegova usta dok je prstima desne ruke pritisnula njegov nos. On nije imao snage da se odupre neznancu. U njegovim očima je zavladao strah i nada je prebrzo pobjegla iz njegovog srca. " Elara." Izgovorila je.

Njena kosa s mirisom lavande je skliznula niz njena gola ramena i dotaknula njegove obraze dok se on borio za gram kisika. Njegovo tijelo se uznemirilo ali nije bilo sposobno da bježi ili da se brani. Samo je utihnulo , njegovo srce je prestalo kucati kao i srce njegovog oca.

" Nadam se da gledaš Fabrio."
Izgovorila je s osmijehom na usnama.
Čitavu noć je hodala gradom , ulice su bile prazne što ju je začudilo. Zna dušu ovog grada , ili je barem tako bilo nekada davno.

Jednu stranu grada je izbjegavala , napominjala se da tamo ne smije ići svaki put kada bi usmjerila pogled prema tamo. Okrenula je leđa tom tamo i krenula nazad.

Crne štikle su koračale niz potpločan put , smeđi par očiju je prelazio preko kuće koja je ista kao i prije dvadeset i šest godina. Sada se još bolje prisjetila one noći kada je ušetala u ovo maleno dvorište i bila napadnuta. Skoro ubijena od krhkog ljudskog stvorenja. Pobjegla je da se ne bi pročulo da je ponovo u rodnom gradu. A sada je ovdje , opet. Ima sreće jer je već bila pozvana u ovu kuću , što joj olakšava ponovni ulazak. Već drugi put danas. Nježno je gurnula vrata i prešla prag. Sve je isto.

Tačno se da primjetiti da u zadnjih dvadeset i šest godina u ovoj kući nema ženske ruke. Enterijer je baš onakav kakvog se sjeća. Korača uz kamene stepenice i penje se na sljedeći level ove skromne građevine. Prilazi vratima , otvara ih i dopušta sebi da se nalazi u sobi u kojoj leži potomak onoga za koga je spremala osvetu.