VAMPIRSKI UŽITAK

4.POGLAVLJE

1700godina Francuska ; Nantes

Jutro je svanulo , sunčeve zrake su se mogle prepoznati , skakale su iz oblaka i bacale se na imanje Allard.
Dva smeđa oka su gledala u ovu harmoniju vremena i prirode ; visoko drveće s punim zelenim krošnjama je skrivalo ptice koje su pružale svoja krila i ovo jutro uljepšavale svojim glasom. Ogromna terasa je držala samo njeno tijelo obučeno u teške haljine , naslonula je ruke na kameni ukras ove kuće i okrenula pogled prema odajama u kojima se njen muž upravo sprema , nasmijala se i vratila pogled prema dvorištu u kojem se pripremao sto za doručak.

" Francuska je jako lijepa zemlja , zar ne?"
Pogledala je u Kristofera , obukao je svoje najfinije odjelo i dotaknuo njen dlan nakon što je upitao pitanje.

" Da samo bi trebali poraditi na modi."
Nasmijala se i podsjetila ga na jučerašnji komentar koji je izjavila , onda kada su došli u posjetu porodici Allard - izgledaju kao da je u pitanju maskenbal. Njen okrutni komentar ga je nasmijao tada a i sada.

" Vrijeme je da im se pridružimo."
Povukao ju je za ruku i sišli su u dvorište , poželili dobro jutro i smjestili se za sto.

" Večeras priređujemo zabavu , moj brat dolazi iz Londona i večeras ćemo zaključiti dogovor."
Izjavio je gospodin Allard , nakon doručka su pričali o politici , razvoju novih mašina i cvatu ovog svijeta. Gospođa Davilan je provela dan sa gospođom Allard i njenim kćerkama , organizovale su zabavu i u isto vrijeme jačale svoje prijateljstvo.
Noć se približila kao i kočija koju su vukla dva bijela konja. Gospodin koji je stigao je skinuo šešir sa svoje glave i laganim koracima se približavao izvoru dramatične novokomponovane muzike.

Zabava u njegovo ime , nasmijao se kada je vidjeo poznata lica. Prišao je svome bratu i čvrsto ga zagrlio , gospođa Davilan je sve to promatrala preko ramena svoga muža s kojim je plesala. Kristofer se pridružio gospodi Allard u uredu dok je zabava idalje trajala. Ugodni razgovor je trajao i trajao i dogovor o uzgoju i transportu ruža je sklopljen.

Gospođa Davilan je zajedno sa svojom skoro praznom kristalnom čašom šetala od stola do stola , tražila je Kristofera. Neko ju je povukao za ruku i nadala se njegovim plavim očima ali susrela je tamno zelene.

" Znam vašu tajnu mlada damo."
Gledala je u ožiljak ispod njegovog lijevog oka i očekivala je neku šalu.

" Znam zašto je vaša koža hladna i zašto vaše srce ne kuca." Skamenila se , pomislila da stoji lice u lice sa neprijateljom svoje vrste.
Otrgnula je svoju ruku iz njegove i ozbiljnim izrazom lica ga promatrala , on je uživao u hladnoj reakciji kojom je ona isijavala.

" Ne brini , nisam neprijatelj."
Nasmijao se sitno ali veselo i nastavio pričati.

" Vi i ja dijelimo istu kletvu."
Ponovo je zgrabio njen dlan i naslonuo ga na svoja prsa , dokazao joj da i njegovo srce ne kuca. Brzo je povukla svoju ruku nazad.

" To je jako neprikladno gospodine Allard."
Pomislila je na svog muža i sve ljude koji ih okružuju. Stranac je skenirao njene obrve i oči koje su pobjegle sa njegovog lica i tražile nekog u gomili ljudi.

" Koliko dugo ste ovakvi." Upitala je ali idalje tražeći nekog drugog.

" Nekoliko decenija , vi gospođo...?"

" Nekoliko decenija također." Slagala je tako lako , njen um se smirio onda kada je ugledala Kristofera koji im prilazi , nasmijala se jer je sigurna da je dobro.

" Da li ste se upoznali?"
Naslonio je ruku na njena leđa i stao naspram gospodina Allarda mlađeg.

" Upravo smo došli do tog dijela." Izgovorio je muškarac jarko zelenih očiju.