Šime Horvat i sanduk maslina

Osramoćeni Ivan

Dok je Šime silazio niz stepenice mozak mu je jurio 100 na sat. Ništa novo.

Koji kreten dostavi nekome sanduk maslina. Urnebesno.

Ali Šime se nije smijao, njegovo lice je bilo namrgođeno, bio bi sklopio ruke kao da se moli i naslonio bi ih na facu ali te iste ruke su jedina stvar koja mu drži plahtu na mjestu.

Baš kao što je i gđa Hajić kazala, ispred vrata nalazio se sanduk maslina.
U promjeru od 45x45 cm i visok otprilike oko 20 cm, izrađen od drveta i sa vrhom prekrivenim krpom; stajao je sanduk.

"Dragi, susjedi te gledaju, gol si"

Šimetove misli prekine gđa Hajić koja je stajala iza njega.

"Hm? Aha, da"

Izjavi Šime nonšalantno i sagne se da pokupi sanduk.

Sve je bilo glatko i super dok se Šime nije počeo penjati uz stepenice.

Vidite, on je dakako primio sanduk, ali primio ih je istim rukama koje su prije držale plahtu koja je omotavala njegovo tijelo (blago njoj).

Šime se nije previše mučio sa sandukom, mučila ga je plahta. Ali unatoč tome se uspjeo popesti uz stepenice bez da plahta dotakne pod.

Ivan je bio sišao u dnevni boravak da vidi što se događa sa Šimetom i njegovim maslinama.

Šime je baš u taj tren ulazio u stan, sav ponosan na sebe i svoju plahtu.

Smješeći se, podigne ruke da pokaže Ivanu da je sposoban ponjeti sanduk pun maslina uz stepenice bez da završi gol nasred hodnika.

Ali to je upravo što se dogodilo.

Na Ivanov teror i sramotu Šimetova plahta je počela kliziti i on pogleda Ivana kao da je Rose a on Jack na titaniku u onoj sceni gdje Jack sklizne u vodu.
Ali umjesto toga je Šimetova plahta klizila na pod.

"Ši- Šime-"

"NEMOJ STAJAT TAMO POMOZI BRATA MU"

Prekasno. Plahta je sa velikom mukom skliznula na pod.
Jedina stvar koja je sprječavala Ivana da vidi Šimeta potpuno golog je bio sanduk maslina koji je Šime držao kao da mu život ovisi o tome.

Na neki način i je. Nitko ga dosad nije vidjeo golog.
Osim roditelja i brata, naravno.

Sada je stajao goguz nasred boravka sa Ivanom pred njim. Hvala bogu da je gđa Hajić otišla u svoj stan prije ovoga jako nesretnoga događaja.

Ivan nije znao što se događa.
Bio je prezaposlen gledajući sanduk koji je prekrivao Šimetove reproduktivne organe tako intenzivnim pogledom kao da očekuje da će se sanduk rastopiti.

Na njegovu veliku žalost, nije se rastopio.

Šime je pokušavao skontati kako da izvede ovu vratomiju bez da slomi vrat.
Vratolomija u pitanju bila je kako da vrati plahtu na sebe bez da pokaže Ivanu golu guzicu.

"Ovaj... Ivane, možeš, ovaj, možeš, uh"

Započne Šime i to nekako prekine Ivana iz njegova transa.

"HA?! da da! Uhhhh evo pomažem!"

Ivan krene do Šimeta ali on zakorači unatrag.

"NE! Ne ne nenene, uh, samo se okreni to je sve, okreni se"

Ivan stane nasred sobe i pogleda u pod. Ili sanduk. Svejedno je.
Proguta knedlu veličime Aja Sofije i teškom mukom se okrene.

Iza njega se čulo šuškanje i bilo je očito da je Šime stavio plahtu natrag na sebe.

"Ovo je bilo zanimljivo."

"Aha"

Šime pregleda sanduk i pogleda Ivana, sada potpuno obućen.

"Ča ti misliš?"

Ivan je bio previše zbunjen da odgovori.

"Jel ima bomba unutra?"

Šime pogleda Ivana kao da mu je lik rekao da je Beethowen mrtav već stoljeće il dva.

"Da. Je."

Šime nonšalantno odgovori i primjeti da je Ivan postao primjetno uznemiren.

"KOJI ŠTA TI JE"

"Ne, Ivane, nema bombe krebilu jedan, da je ima ovaj sanduk nebi stajao ovdje na stolu."

"Ah. Ok. Krebil nije riječ"

Šime je voljeo riječ "krebil". Makar ne postoji u rječniku, prirasla mu je srcu.
Spojene su njegove dvije najdraže riječi u jednu.
Kreten i debil. Krebil. Jednostavno i savršeno. Po njegovu mišljenju, koje nije bilo baš popularno.

"Ja kažem da je. Samo si ljubomoran što sam inteligentniji i da imaš IQ koji je na razini sobne temperature"

Šime se osmjehne. Volio je verbalno abusati Ivana. To mu je bio jedan od dražih hobija. Odmah na listi iza violine, naravno.

Šime makne pogled sa Ivana i preseli ga na sanduk.
Makne krpu preko njega i zagleda se u masline. Samo nabacane. Nisu u staklenkama. Nisu grupirane.

Pogleda u Ivana.

"Voliš masline?"

"Možda. Zašto?"

Šime se ponovo posveti maslinama. Uzme jednu u ruku i prinese je licu.
Ponjuši ju, provrti ju po rukama i onda je odloži natrag u sanduk koji zavrti na stolu kao ringišpil.

Otprilike 4 ili 4 i pol grama, možda 5. Tamno ljubičaste boje, lijepo stoji u ruci.

Ivan bulji u njega cijelo vrijeme.

"Kaj radiš?"

"A Kaj misliš?"
Šime se ostavi maslina i pogleda Ivana.

"Što možeš saznati iz masline?"
Izruga se Ivan.
Šime podigne obrvu. Ivan si je iskopao jamu i Šime će ga ubaciti u nj.

"Ništa puno. Samo to da teže otprilike 5 grama, da je ovo samooplodna vrsta i da raste na otoku Šolti, makar se može naći i po srednjoj i južnoj Dalmaciji. Ima sadržaj ulja 19% i zovu se Levitanke, Tako da da. Ništa puno."

Ivan ostane bez riječi.

"To sve... iz jedne masline...?"

Stanka.

"Ne, idiote jedan krebilski. To piše na sanduku sa strane, da si pogledao bolje i sam bi vidio. Šta ti misliš da san ja neki stručnjak za masline?"

Ivan je onaj koji se namršti ovaj put.
"Kako da ja znam, ti si Šime Horvat, ne ja."

Šime kao da i nije čuo taj komentar, bio je prezaposlen maslinama.

Odjednom zgrabi šaku maslina i strpa ih u džep. Okrene se na peti i krene prema ulaznim vratima.

"Kuda ćeš?"

Upita Ivan. Malo zbunjen zbog trenutačne situacije sa maslinama.

""Kuda ćemo?"" Ispravi ga Šime.
"Idemo do laboratorija da raznesemo par maslina, ili da ih ponudimo Milki da vidimo što će se dogoditi."

"Isuse kriste"

"Mislim da je korektan izraz: Šime Horvat. Ali ok."

Ivan zakoluta očima tako jako i čudo je da si nije strgo optički živac do sad.
I on krene do vrata za Šimetom.

Ovo će biti zanimljiv dan.