Unexpected love

3.poglavlje

-Prošlo je mjesec dana bez čudnih poruka i ljudi. Drago mi je. Ali još je ostala zagonetka tko je to radio i zašto?-razmišljala sam na putu do škole,Casey je bolesna i sada sjedim sama u busu. Ali se to preokrenulo u sekundi. Slušala sam glazbu i gledala kroz prozor i tada osjetila da je netko sjeo do mene,okrenula sam glavu da vidim tko je. Bio je to Lucas. Pogledao me i nasmiješio se,samo sam zakolutala očima i nastavila gledati kroz prozor. Bus je stao,Lucas je bio ispred mene kada smo izlazili,zakoračila sam nogom na stepenicu i vidjela kako je Lucas naslonjen na bus i drži ruku prema meni da mi pomogne sići. Što sada želi? Kakvih problema ima? Krava ga je ostavila i sada bi on ispočetka? Nema šanse. Sišla sam sa stepenica i krenula hodati prema školskom ulazu,odjednom je Lucas uzeo mobitel iz moje ruke i krenuo trčati. Kako je djetinjast.  Pokušala sam dohvatiti mobitel,ali je on viši od mene pa mi je otežavao. Potrčala sam i ja,kako sam krenula prema njemu on je krenuo hodati u iza,ne gledajući kuda ide,zapeo je nogom za kamen i pao,a ja sam u tome trenutku požurila da uzmem mobitel i pala točno na njega. Nesmiješio se,uhvatio me rukama za leđa i okrenuo,tako da je on bio na vrhu. Pokušala sam ga maknuti,ali je bio pretežak. Samo se smijao,i tada ga je netko povukao i udario šakom. Bio je to Nick. Hvala nebesima. "Nick,neznam kako da ti zahvalim", "Dovoljno je samo hvala"-nasmijao se. Ušli smo u školu,cjeli dan sam provela u dosadi. Užasno je dosadno bez Casey. U kantini sam čula kako svi pričaju o novome učeniku. Kako je lijep,kako ima predivne oči...cjeli dan to slušam,već mi na uši izlazi. Kako su dosadne. Kao da je jedini dečko u ovoj školi. Ja ga još nisam vidjela,ali me ne zanima. Vjerojatno ću ga susretati,pozdravit ću ga i to će biti to. Neću ga opsjedati ko ove luđakinje koje sjede ovdje do mene. Imala sam probu za natjecanje koje će se održati za 3 tjedna. Ušla sam u učionicu,netko je svirao na klaviru i predivno pjevao moju najdražu pjesmu:All of me-John Legend. Pitam se kako izgleda,vidim ga s leđa,zatvorila sam vrata,malo su udarila. Tada je on stao svirati i okrenuo se prema meni. To je bio on. Novi dečko. Nisam vjerovala curama kako su ga opisivale,ali još je lijepši nego kako sam ga zamišljala. Ima predivne zelene oči,smeđu kratku kosu i preplanuli ten. A ispod njegove uske majice ocrtavali su se mišići. Moram se za nešto pridržati inače ću pasti. Gledao je u mene još malo,zatim se osmjehnuo i nastavio svirati i pjevati. Kada on pjeva kao da se nešto stvara u zraku. Nešto što te guši,uskoro sam došla do njega,sjela pokraj i krenula pjevati s njime. Kada je pjesma završila primjetila sam da smo sami i tada se sjetila da je profesorica rekla da danas nema probe. Ali neželim otići odavdje. Ne dok je on tu. "Hej,ja sam Jake,novi sam ovdje."-nasmiješio se. Uzvratila sam osmjeh i predstavila se. "Lucy,predivno ime." Ovo me udarilo,sjetila sam se sna,taj glas koji izgovara moje ime,to je njegov glas. Problijedila sam. Brzo ustala i izašla iz učionice,ostatak dana sam markirala. Stalno se pitam,što ako to ipak nije on? Osramorila sam se tada,što sad misli o meni? Ali ako je,nemogu se uvesti u situaciju kao u snu. Bezbroj pitanja mi se vrte u glavi.

Drugi dan
Opet sjedim sama u busu,ovoga puta sam stavila torbu do sebe. Stali smo ispred nečije kuće,bila je ogromna. I tada je ušao on. Gledai je u busu kao da nekoga traži i kada mu je pogled pao na mene nasmiješio se i krenuo prema meni. Neznam zašto,ali maknula sam torbu da može sjesti. Jedno vrijeme smo sjedili u tišini i tada u isto vrijeme rekli:"Mislim da..." nismo oboje mogli odoljeti da se ne nasmijemo. On je meni dao riječ,pa sam rekla:"Mislim da jučer nismo baš dobro počeli...", "Počeli u čemu?"-nasmijao se,veći osmjeh nisam vidjela,a niti lijepši. "U pjevanju smo definitivno dobro počeli"-rekao je. "Ne,ne,mislim za ono poslije,ja sam,ovaj..." "Haha,nesigurna si Lucy,ali hrabra i to mi se sviđa kod tebe",dala sam ,u mrgudan pogled,kako on zna kakva sam ja i uff mrzim kad on izgovori moje ime." Bus je naglo zakočio i to je učinilo ja Jake prisloni svoje grudi mojima,a mene nasloni na prozor. Jedno vrijeme smo tako ostali i samo se gledali u oči,tada me je on poljubio. Bio je to nježan poljubac,ali pun osjećaja. To kod Lucasa nisam nikada osjetila. Poljubac je potrajao duže nego sam očekivala. Postao je dublji i jači. Osjetila sam na usnama kako se malo nasmiješio i to je učinilo da poljubac postane još jači. Trgnuli smo se tek kada je on izgovorio moje ime i rekao kako me voli. Ostala sam zaleđena,on me voli? Pa tek me upoznao,ali i ja osjećam tu jaku povezanost između nas i tada u svome svijetu,nesvijesno sam odgovorila da i ja njega volim. Kako sam glupa. Što to pričam? Kada sam u njegovoj blizini riječi same izlaze,nemam kontrolu nad svojim mislima. Osjetila sam kako mi obrazi postaju zažareniji. Primjetio je i ponovo me poljubio. Bus je napokon došao do škole,pregurala sam se preko njega,brzo izašla van i krenula trčati. Što sam učinila? Kako ću se sada iz toga izvuči? Trebam nečiji savjet,ali Casey nemogu reći,nemogu nikome reći. Kako ću danas izdržati u školi? On je svugdje gdje i ja,kao da me prati. Ušla sam u ženski wc,umila se,popravila šminku i krenula na sat. Imala sam sat kemije. Super,danas mi je baš loš dan. Kemiju mrzim,a još više profesoricu. Kemiju sam upisala jedino zbog Casey,molila me,jer jedina ona ide od svojih prijateljica na kemiju,pa sam morala i ja. Da sam znala kakva će profesorica biti već bih si iskopala grob. Ušla sam u učionicu,profesorice još nije bilo,možda ću imati barem malo sreće i neće doći. Ali nije prošla ni minuta,vrata su se otvorila i ona je ušla. Svi smo sjeli na svoja mjesta,ova učionica je koma jer su klupe za 2 učenika zbog pokusa. Odjednom se netko stvorio iza profesorice. Naravno da je bio on,poludjet ću od njega. Profesorica ga je predstavila pošto mu je ovo prvi sat kemije i rekla mu da sjedne u drugu klupu do prozora.JA TAMO SJEDIM i zato sam rekla:"Ali profesorice,Casey sjedi samnom". "Danas je nema,a radit ćemo pokuse,pa će ti pomoć dobro doći." Jake se zahvalio i sjeo pokraj mene. Krenuli smo s pokusima. Jedno vrijeme radili smo u tišini,a zatim. "Toliko me se želiš rješiti?"-podsmjehnuo se. Nisam znala što da odgovorim. Pa sam samo šutjela i nastavila raditi. Zvonilo je,promrmljala sam "napokon". Ali tada je profesorica zaustavila mene i Jakea."Vidim da se dobro slažete,pa ćete odsada sjeditk zajedno na mome satu,a Casey ću stavitk drugdje.Slažete li se?",prije nego sam stigla išta reći Jake se nasmijao i rekao kako je to odlična ideja. Nisam mogla vjerovati. Profesorica kasnije nije željela poslušati moje mišljenje nego nas ne istjerala iz učionice. Krenula sam prema kantini,kada me je primio za ruku i okrenuo prema sebi. Usne su nam bile toliko blizu da sam mogla osjetiti njehov dah. "Pusti me!" Odmaknula sam pogled s njegovih očiju i pokušala se izvuči iz njegovih mišićavih ruku. Ali to ga je navelo da me još jače primi i pritisne na zid. Naslonio je glavu na moje čelo,stavio lagano ruku na moj obraz,podigao mi glavu tako da opet gledam u njegove oči i tada me poljubio. Nisam očekivala svoju reakciju na to,htjela sam se odmaknuti od njega,htjela sam pobjeći,ali nisam mogla. Stavila sam ruke oko njegova vrata i stala na prste da mogu doći bolje do njegovih usana. Iza nas se netko zakašljao. Jake je lagano odvojio svoje usne od mojih,kao da ne želi stati,ali trebao je vidjeti tko nam upropaštava trenutak. Bio je to Nick. Smiuljio se kao da je poludio. Na njemu još nisam vidjela takav osmijeh. Bilo je pomalo smiješno. "Lucy,vidim da si upoznala mog brata,vidim da si ga jako dobro upoznala"-ponovo se onako nasmijao. "Nick,što radiš ovdje?" "Zaboravio si da idem u ovu školu Jake"-onaj smješak je još na njegovu licu. "Naravno da nisam,što želiš?", "Smiri se,nisam želio upasti u vaše zbližavanje,ali moramo ići." Na to se Jake odmaknuo od mene,još jednom me poljubio i šapnuo mi j uho:"Podsijeti me gdje smo stali",zatim je otišao. Ostala sam stajati neznajući gdje sam,kamo trebam ići. Još sam bila u transu. Trznuo me zvuk zvona...

Jake POV
Njene usne,tako su tople. Neznam koliko ću još dugo izdržati. Osjetim njen strah kada je pokraj mene,ali to je dobar strah. Kada smo se poljubili oboje smo tražili još više,nismo željeli stati. Ali Nick je upropastio. Izašli smo van i sjeli na kameni stup ispred škole. Zanimalo me što Nick ima tako važno reći,jer ako nema ubit ću."Šta je Nick,šta se smiješ? Reci šta trebaš tako da mogu ići." "Tako da možeš ići njoj"-još više se nasmijao. "I? Ona je samo moja,logično da ju želim. I imat ću ju."
"Da,da,naravno. Imaš samo jedan problem brate. Onaj Lucas se prilično zanima za nju. A kao što već znaš jedno vrijeme su bili zajedni,to sam ti htio reći."
"Ne zanima me on."
"Ali zanimat će te dok ti preotme Lucy,budimo realni,ti je još ni nemaš."
"Ona je samo moja,razumiješ? Pripada meni,nama je suđeno da budemo zajedno i bit ćemo. Vidim joj u umu da i ona isto osjeti. A za Lucasa se ne brinem jer osjetim da ga ona ne voli. Prije je osjetila nešto prema njemu,ali su to bili prijateljski osjećaji,a nakon onoga što joj je učinio i ti osjećaji su nestali."
"Ok,samo sam te želio upozoriti. Ajde,moramo se vratiti. Imamo još jedan sat,pa ti onda radi s njome što želiš."

Lucy POV
Oh,ovo je bio naporan dan i jedan od težih u mome životu. Sada samo želim pod tuš i u krevet. Sjedila sam u busu i naslonila glavu na prozor. O pospano gledala van.
"Pospana? Ima  lijek za to."-nasmijao se
"Ne hvala"-promrmljala sam
"Haha baš si zločesta,znaš? Nisam o tome pričao,vidiš? Nosim ti kavu."
-Htjela sam u tome trenutku lupiti glavom u prozor od sramote.
"Ughm..pa hvala"-uzela sam kavu,ali iskreno nije pomogla. Počelo mi se još više spavati. Nisam imala izbora nego nasloniti glavu na njegovo rame. Mah...koga zavaravam. Logično da sam imala,ali nisam htjela. Osjetila sam kako mi se oči sklapaju. Poljubio me u obraz i rekao da će me probuditi kada dođemo do moje kuće. Bila sam preumorna za daljnja razmišljanja pa sam se prepustila i zaspala. Probudila sam se u svome krevetu,pogledala sam na sat,4 ujutro je,nije me probudio. Kako je ušao u kuću? Kako zna gdje mi je sakriven ključ? Nije ostavio ni poruku. Sada sam tako ljuta na njega. Da ga sada vidim ubila bih ga. Postalo mimje vruće,stavio je na mene 2 debela pokrivača. Otkrila sam se i na moje zaprepaštenje bila sam samo u grudnjaku i gaćicama. Što se dogodilo sinoć? Kako sam uz sve ovo uspjela spavati? Sada me više nije briga kako je ušao,kakav je još će i vrata razvaliti. Najveće pitanje i problem je gdje je moja odjeća i zašto sam polugola. Nisam mogla spavati ostatak noći,a pred jutro sad dobila poruku na mobitel.
"Kako si spavala?",ali bez broja,znam tko je,ali sam se pravila glupa i uzvratila:"Šta te briga,tko si ti?"
"Pogodi :)"
"Neznam,i nije me briga,nabavi život i makni se iz moga."
Ovoga puta je trebalo duže da odgovori.
"Baš si zločesta! Jeli ti itko to rekao,oo da,ja sam,znam da znaš da sam ovo ja,ako te ne zanima gdje ti je odjeća dobro,bok."
"Čekaj,gdje je odjeća? I reci šta se sve dogodilo jučer? Kako si tako glup? Kakve ti imaš probleme? Skinuo si me? Neću ni pomišljati zašto,odvratno."
"Haha opet ti,ovako,odjeća ti je u perilici,a sinoć kada sam te nosio iz busa u kuću slučajno sam te polio kavom,sjećaš se kave? Što si ti mislila da sam te skinuo zbog...haha,zanima te kako sam ušao u kuću? P.S. ne ostavljaj ključeve na prozoru. Ali sve u svemu (nice body,and nice tatoo),e da sori zbog toga,pokušavao sam ti obuči spavaćicu,pa sam ovaj,khm,slučajno sam ga otkopčao,ali lijepa tetovaža :)"
OMG,umrijet ću od sramote,vidio je moju tetovažu,prolazi mi s leđa i rebra sve do mojih grudi. Kako je uspio otkopčati moj grudnjak??? Ja ću se preseliti. Kako ću podnijeti ovu sramotu? Ovo se ne događa...