Unexpected love

2.poglavlje

Unknow POV
-To je bila ona,odmah sam osjetio povezanost,mi vampiri imamo jake osjećaje za one koji su nam suđeni. Iskreno,nisam je tako zamišljao,ali nije da se žalim,još je lijepša nego u mojim mislima. Sada samo moram pronaći način kako da joj se približim. Već sam ubacio brata u školu da pretraži sve o njoj,ali to nije dovoljno. Trebam nešto više,trebam nju.

Nakon 2 mjeseca

Lucy POV
-Počela sam izlaziti s Lucasom. Poslije toliko njegovih pokušaja da mi se približi,deset puta se "slučajno zaletio u mene",kupio mi cvijeće,dugovala sam mu...i danas nam je točno mjesec dana od kada smo zajedno. Rekao mi je da poslije nastave dođem u park,da ima iznenađenje. Cijelo vrijeme na nastavi razmišljala sam o iznenađenju,iskreno ne volim iznenađenja jer do sada nisam dobila niti jedno lijepo iznenađenje,uvijek je neki šok. Ali mislim da se ovoga puta ne trebam bojati... Na školskom holu opazila sam Lucasa naslonjenog na zid,a kraj njega je stajala neka cura,imala je dugu,crnu kosu i šiške,visoka,vitka,a šta sam prvo opazila je to kako se nabacivala Lucasu. Povukla je svoju droljastu majicu prema dolje tako da joj sise doslovno iskaču. Tada se Lucas približio prema njoj,i onda sam ja došla do njih,nabacila "fake smile" i rekla: "Lucas,vidim da se zabavljaš",pogledala sam prema njoj,vidjela sam da se zacrvenio,i trebao bi,što bi sada mogla njoj učiniti bolje da nezna : "Ne želiš nas upoznati?"-pitala sam,on je samo zakašljao,prešao rukom preko kose,pomalo neugodno promucao:"Aa...nije bitno",povukao me k sebi i rekao da me čeka u parku poslije nastave. Nastava je završila,a meni se ponovo vratio scenarij Lucasa o ne cure. Kako je mislio da nije bitno,naravno da je bitno,da nisam došla počeo bi sliniti nad njom...
Došla sam do parka,nije bilo nikoga,tada sam čula slabi smjeh. Dolazio je iza stabla. Kada sam ugledala što se događa suze su same krenule,to je bio Lucas s onom kravom,bili su naslonjeni na stablo i žvalili se. Stajala sam nepomično jedno vrijeme,zatim se okrenula i krenula trčati. Tada me Lucas opazio,krenuo zamnom i viknuo: "Lucy,vrati se,nije ono što misliš" ,okrenula sam se prema njemu i pogledala u oči,suze si i dalje tekle,zatim sam ga upitala: "A što je onda. Ha? Objasni mi,pogledaj me u oči i ponovi da nije kako izgleda."-samo je odmaknuo pogled,nije me želio pogledati u oči,potiho je rekao:" Oprosti,ali..." i tada sam otišla,nisam željela slušati njegova opravdanja,jer znam da će govoriti samo laži.
Još sam jako daleko od svoje kuće,a pao je mrak,a poslije onoga što se dogodilo prije 2 mjeseca u parku ne volim sama biti vani u mraku,uskoro ću biti kod kuće,ali ipak imam još puno do tamo i cjelo vrijeme imam čudan osjećaj,kao da me netko gleda,pokušavam se uvjeriti da je to samo moja mašta,ali znam da nije,nešto je ovdje,nešto ili netko što promatra.
...
Prepala sam se kada mi je odjednom zazvonio mobitel,pogledala sam tko je i vidjela da me zove Lucas,prekinula sam poziv,ali on je nastavio neprestano zvati,pa me to natjeralo da isključim mobitel. Odjednom mi je postalo hladno,kao da se netko približio meni,osjetila sam nečiji dah na vratu,okrenula sam se ali nije bilo nikoga. Ubrzala sam korak,ako ne stignem kući odmah poludjet ću. Zapravo,već mislim da ludim,jer ispred sebe vidim neku sjenu,nalik čovjeku,onom čovjeku iz parka,stala sam,nisam se usudila krenuti prema tamo,ali sjena je odjednom nestala. Potrčala sam,nisam se nijednom osvrnula. Došla sam kući,zaključala vrata,umila se,skočila u krevet i tada sam primjetila da je prozor otvoren,oprezno sam došla do prozora,pogledala van,nije bilo nikoga,brzi sam zatvorila prozor i krenula ugasiti svjetlo,a na podu kraj mog stola je bio moj album sa slikama,nedostajala je jedna,moja,pregledala sam cjeli album,ali samo te moje slike nije bilo,nešto se stvarno čudno događa,lik u sjeni,otvoren prozor,slika. Još jednom sam provjerila sve ulaze u kući i otišla spavati.
...
Lucyin san
- U nekoj mračnoj sobi sam,samo jedna malena svijeća gori,iza sebe sam začula šaptaj. "Lucy",pokušala sam se okrenuti ali nisam mogla,kao da sam bila zaleđena,nisam mogla pomaknuti niti jedan dio tijela,tada se stvorio ispred mene,njegove lijepe zelene oči sjajile su u mraku,zatim sam vidjela njegove zube,pokušala sam vrištati ali nisam mogla,nisam imala glas,samo je u cjeloj sobi bila jeka njegova šaptaja "Lucy",krenuo je prema meni,približio se,dodirnuo mi vrat,zatim me pogledao,podsmjehnuo se i ugrizao za vrat.
...
-Probudila sam se znojna,uplašena,taj vampir iz mog sna,on je bio u parku,i jučer me pratio,nemogu vjerovati,ali počinjem,vampiri stvarno postoje?
U školi sam sve ispričala Casey,o Lucasu,putu do kuće i o snu. Sada sam trebala reći i o onoj noći u parku. To nisam nikome rekla,čak niti Casey,ali sada sam trebala. Izgledala je šokirano,vidjela sam da nezna šta reči,sjedile smo dugo u tišini kad je Casey rekla:"Lucy,sve će se u vezi Lucasa rješiti,sredit ću ja to,kako ga nije sram,dobit će on dok dođe meni u ruke,a sada da se vratimo o "vampiru",neznam zašto mi prije nisi rekla o parku,ali ok,nema veze sada,mislim da se tebi jučer zbog svega što se dogodilo s Lucasom učinilo,ta sjena i onaj san su posljedice toga,netrebaš se brinuti"-stavila je ruku na moje rame,ali jedan detalj sam prešutjela,slika,da mi se sve učinilo kako bi mi tada slika nestala,i kako bi mi prozor bio otvoren? A što je najgore svaki dan sada u školi moram gledati Lucasa sa onom kravom. Prošao je školski sat i Casey i ja smo sjedile u kantini,došao je Nick i sjeo pokraj nas,sutra je subota pa su se on i Casey dogovorili da idu van,pozvali su i mene,ali sam odbila,neželim im smetati,uostalom želim biti sama,barem tu večer. Od kada samo Lucas i ja prekinuli Casey se ne miče od mene. To slobodno vrijeme iskoristit ću za pjevanje,trebam uvježbavati,za 2-3 mjeseca je natjecanje u našoj školi i moram puno vježbati,želim pobijediti.
...
"Lucy,mi idemo,sigurno neželiš ići s nama?"
"Ne,u redu je Casey,trebam vježbati"-osmjehnula sam se.
"Ok,vidimo se i ako me trebaš,bilo kada,samo nazovi". Znam da se puno toga dogodilo,ali previše se brine. Sada samo trebam na tavan po gitaru,joj gdje ću ju naći. Ovo je nemoguće. Sve nalazim osim nje. Vidjela sa neki papir na podu,pisalo je na njemu: "Lucy,my unexpected love". Oči su mi se raširile,srce počelo lupati,i jučer sam bila na tavanu,a ovoga papira nije bilo,kako se sada ovdje stvorilo...

Unknown POV
- Onu noć pratio sam je kući,nisam želio da joj se išta dogodi,ona je samo moja. Prije nego je došla kući ušao sam kroz prozor i našao njenu sliku u albumu,čuo sam da dolazi i brzo pobjegao. Danas brat mi je rekao da izlazi s Casey,njenom najboljom prijateljicom i rekao je da će Lucy ostati sama kod kuće. Napisao sam na papir poruku i dao Nicku da ju odnese kod nje dok one ne gledaju. Još mall ljubavi i susret ćemo se. Uskoro dolazim.
...
-Još jednom sam pročitala poruku,izgužvala sam papir i bacila ga na pod,pronašla sam gitaru i otišla u svoju sobu. U ovom trenutku nisam mogla svirati i pjevati,ležala sam na krevetu i razmišljala. Sigurno je Casey ostavila onu poruku da me zeza zbog sna. Ali zašto bi to učinila? Najbolje smo prijateljice. Zaspala sam i opet usnula isti san,oštri zubi,mračna soba i probudila sam se. Pitam se hoću li sada svaki puta kada zaspim sanjati sve ponovo? Nešto se događa,nešto što ne razumijem i bojim se saznati. Pogledala sam kroz prozor,već je pao mrak,toliko o pjevanju. Čula sam šum,dolazio je s tavana,vjerojatno je došla Casey i sada opet ostavlja poruke,sada ću ju iznenaditi. Krenula sam po stepenicama i otvorila tavanska vrata,nikoga nije bilo. I opet se pojavio papir,ali ovoga puta je pisalo: "Još malo ljubavi i sresti ćemo se,neću te nikada iznevjeriti,uskoro ti dolazim,i molim te nemoj potrgati i ovaj papir,čuvaj ga kao što ja čuvam tvoju sliku"
Ovoga puta srce mi nije krenulo lupati,naprotiv stalo je,problijedila sam,ruke su mi počele drhtati,uskoro i noge,nisam mogla stajati,sjela sam u kut prostorije i plakala. Želim da sve ovo prođe,tko ovo radi? Kako? I tada netko mi je u glavi rekao: "Ne plači,trebaš biti sretna,uskoro ćemo se upoznati i zauvijek biti zajedno."- ja sam stvarno počela ludjeti,kako čujem glasove u glavi? Odjednom vrata su se otvorila i ušla je Casey,zagrlila me,krenule smo u sobu,htjela je sve znati,ali nemogu joj reči istinu. Lagala sam joj,nisam imala izbora,ovo samo ja trebam znati,ne želim nikoga mješati.