Unexpected love

6 poglavlje

-Došao je i taj dan. Dan koji sam toliko dugo čekala. Casey je došla kod mene da me našminka i uredi jer me već prije mjesec dana "rezervirala". Sada sjedim u svojoj sobi i gledam kako Casey juri. Više je ona nervozna nego ja. Nosi cjeli komplet šminke i cjeli ormar i svoje i moje odjeće. Izabrale smo bijelu haljinu bez bretelani rukava. Gore je uska i oko struka je uzak smeđi remen. A prema dolje se haljina malo širi,do koljena. Imam visoke štikle pa ću sada napokon biti visoka ko Jake. Samo se nadam da neću pasti. Nisam ja baš tip za štikle. Moje su starke,starke i starke. Casey me već pola sata šminka. Našminka pa obriše i tako ispočetka. Napokon je gotova,ustala sam i pogledala se u ogledalo. Ovo sam ja? Inače imam samo maskaru i jedva malo pudera. A sada,sada imam crveni ruž,rumenilo,sjenilo za oči i puno pudera. I kosa mi je inače malo neuredna. Običan rep ili obična raspuštena kosa. A sada mi je malo nakovrcana,valovita u jednu stranu. A od laka za kosu koji mi ju drži na mjestu,moja crna kosa svjetluca. Još dva sata do nastupa. Casey se otiśla spremati dok ja čekam Jakea da dođe. Čula sa auto i otvaranje vrata.
"Stvarno? Više se ne kuca,ha?"
"Šta nije onaj moto osjećaj se kao kod kuće?"-nasmiješi se,tek sam sada vidjela koliko se potrudio. Sada je još lijepši nego inače. Kosa mu je podignuta,oči mu se sjaje od sreće,ima košulju koja je nekoliko dugmeta otkopčana i vide mu se mišići,malo je prozirna. I ima uske hlače koje mu ističu dupe. Nemogu ga više gledati ili ću početi sliniti.
"Haha Lucy? Sviđa ti se što vidiš zar ne?"
"Ha? Ne,ne,nego,imaš dobar parfem."
"Hvala,to je prirodno."-da da,naravno,samo što se osjeti na kilometar.
"Sigurna sam u to."-nasmijem se i klimnem glavom. Viknula sam Casey da idem i da će joj uskoro doći Nick. Ušla sam u bijeli BMW. Predivan je.
Došli smo u glazbenu dvoranu. Svi su već bili tamo. Jake je prislonio svoje usne na moje uho i šapnuo:
"Izgledaš predivno oprosti što ti nisam prije rekao,jednostavno nisam imao riječi."
"Hvala"-potiho mu rečem i lagano mu dam poljubac u lice.
"O,jesu li to "Najveći gubitnici na svijetu?"-viče Lucas.
"Wow,baš si me povrijedio,srce me boli."-odgovorim.
"Jebe mi se,nego,odlučili ste doći i osramotiti se?"
"Samo će se tvoja cura osramotiti." Pokažem prstom na Madison koja zavija.
"Rekao sam ti da mi Madison nije cura."-rekao je kroz zube.
"Poslije ovoga natjecanja,uvjerit ću te u to."-zlobno se nasmije i namigne mi.
"O čemu ti?"
"Ništa što bi te trebalo brinuti,znaj da ću ja to voljeti,vjerujem da ćeš i ti."-okrenuo se i otišao. Osjetila sam kako Jake postaje napet. Primila sam ga za ruku i počeo se miriti.
"Ja se neću moći suzdržati Lucy,prebit ću ga."
"Smiri se Jake,nemon misliti o njemu. Ako ga udariš diskvalificirat će nas,a to ni ti ni ja neželimo."
"Isto tako neželim da te on zajebava."
"Samo budi pokraj mene i bit ću dobro."
Još sat vremena do natjecanja. Svugdje sve bruji i odzvanja. Od smijeha,od pjevanja,gledam uokolo,vidim da većinom svi imaju tremu. Meni je bilo dobro dok njih nisam vidjela. Sada je i mene panika počela loviti. Došla je Casey. Jake je rekao da mora na toalet pa sam cjelo vrijeme sada s Nickom i Casey.
"Hej,gdje je Jake toliko dugo?-pita Nick.
"Na toaletu."-slegnem ramenima.
"To znam,ali što radi toliko dugo,nema ga već 20 minuta. Idem ga potražiti."
"Nemon Nick,budi ovdje s Casey,ja ću provjeriti,ako ima tremu znat ću što da mu kažem,vjeruj i meni je isto pomalo zlo." Ustala sam i krenula prema toaletu. O sranje,kako ću ja ući u muško wc,što ako netko...uf fuj. Oprezno otvorim vrata. Potiho da ako je netko unutra da me ne čuje. Gurnem glavu unutra i prizor koji sam vidjela gori je nego o čemu sam razmišljala. Sada bi voljela da je ovo samo san. Osjetim kako me oči peckaju,suze pokušavaju probiti i krenuti teči. Jake je naslonjen na zid. Neka cura,vidim ju s leđa,naslonjena na njega i žvale se. Vrata su se otvorila do kraja jer sam se previše naslonila na njih. Oboje su se trgnuli i kada se ta kučka okrenula to je bila Madison. Osoba koje sam se bojala da je ona. Iako sam je vidjela s leđa znala sam da je ona. Jake je imao cjelo lice od poljubaca,cijelo lice mu je bilo ružičasto. Ona se podmuklo nasmijala,popravila majicu koja joj se bila podigla i prošla pokraj mene okrznuvši me ramenom i smijući se. Sada više nisam mogla kriti suze,zapravo već su mi tekle niz lice. Kako je to mogao učiniti? A meni se praviti? I sada još i prije nastupa.
Viknula sam: "Zašto!??"
"Lucy...ja..."-prije nego je stigao nastaviti okrenula sam se,udarila vratima i krenula brzo hodati. Čula sam da se vrata iza mene otvaraju i Jakeov glas:"Lucy čekaj,nije se,Isuse dopusti mi da ti objasnim."
"Nemaš mi što objašnjavati,isti si kao on,isti si Lucas,i gori si od njega,ovoga puta sam bila sigurna da sam napokon pronašla onoga koga sam čekala,vidim da nisam i vjerujem da nikada neću."-suze mi idu sve jače,još nikada nisam tako jako plakala.
"Nisam kao on. Nemoj to raditi. Nemoj otići. Ako otiđeš od mene neznam što ću učiniti. Mi smo suđeni jedno za drugo Lucy."
"Ti si lud. Misliš da ću ti samo tako oprostiti? Gotovo je Jake,što si tražio i dobiti ćeš. Otiđi Madison i jebite se. Dosta mi je svega. Još ću danas ostati ovdje zbog mojih roditelja i tada te više nikada neželim vidjeti."
Suze su mi stale,plakala bih još,ali nemam više suza. Sada samo osjetim bijes i bol. Sada želim više od svega pobijediti. I uspijet ću,bez obzira što će Jake i ona biti tamo. Došao je do mene i stavio ruku na moje rame,naježila sam se. U ovome trenutku mi se gadi.
"Pusti me Jake,idemo,da to riješimo i da svatko može svojim putem."
"Ali ja neželim svojim putem,ja želim tvojim putem Lucy."
"Mojim nemožeš,ali vjerujem da te Madison željno očekuje."-maknula sam njegove ruke i otišla,slijedio me,mi smo uskoro na redu. Ušli smo u dvoranu i naravno Madison je pjevala. Kunem se da ovo ona ne pjeva. Ona Madison nije imala ovakav glas. Iako je i ovaj grozan. Obučena je ko neka drolja,pristaje joj po osobnosti. Krenula je silaziti s bine i plesati oko dečkiju. Došla je do Jakea i krenula s leđima u njegova prsa,pa se spustila do poda i opet se podigla. E šta je dosta,dosta je. Približila sam im se i kada je krenula na binu postavila sam joj nogu,nitko nije vidio. Svi su mislili da se spotaknula,a kada je pala svi su umrli od smijeha. A pjevanje se i dalje čulo savršeno iako je padala i imala zatvorena usta. Kako može tako nisko pasti i nepjevati uživo. Nema veze,diskvalificirana je. Sada smo Jake i ja. Neznam kako ću ovo izvesti,a da ga ne bacim s bine. Ona je dobila,a sada bi mogao i on. Prvo smo otpjevali zajedno "Up",ruke mi se tresu,još ne vjerujem gdje se nalazim i šta radim,zatim je Jake krenuo "Just the way you are",i kada sam čula svoje ime osjetila sam kako srce želi izaći. Uhh...penjem se na binu,noge ne osjećam,ok Lucy pjevaš "All of me" to je tvoja najdraža pjesma i nećeš zaboraviti tekst. Kada je glazba počela znala sam da neću zaboraviti. Bila sam smirenija i nitko nije postojao. Zamišljala sam da sam negdje daleko sa roditeljima i Casey. Čula sam pljesak i tada se trema raspršila. Poklonila sam se i sišla s bine. Do mene su došli Casey i Nick,zatim Jake.
"Čestitam,bili ste oboje odlični,žalim brate,ali ona je bila bolja,razumiješ,lijepša je od tebe i sve."
"Hvala Nick,ali mislim da Jake ne misli tako,jelda?"-pogledala sam prema Jakeu.
"Oke,šta se desilo ovdje? Vidio sam da ste napeti kada ste pjevali,ali mislio sam da je to zbog treme i ljubavi?"
"Da,ljubavi zvane Madison."-rekla sam i otisla u wc. Casey me pratila i zahtijevala da joj sve kažem i jesam. Od riječi do riječi. Nije mogla vjerovati,a meni su suze ponovo počele padati niz lice.

Jake POV

"Jake šta se dogodilo?"-brat me pitao prijetećim glasom.
"Zajebo sam,eto Nick,zajebo sam i neznam kako ću ovo popravit."-prođem rukom kroz kosu. Znam da sam je povrijedio,ali ja nisam ništa učinio. Došla je Madison u wc. I odmah mi je bilo čudno jer je ušla u muški. Ali samo smo pričali i kada smo čuli vrata kako se otvaraju Madison me zaskočila i počela me žvaliti. Ali Lucy me neželi poslušati. Šta god da kažem zaustavi me i reče tako bolne riječi. Neželim da plače. Zakleo sam se sebi da ću ju čuvati i činiti je sretnom. A sada plače upravo zbog mene i to me ubija. Mi trebamo zauvijek biti zajedno. Ali zajebo sam stvar i neznam što da učinim. Sve sam to rekao i Nicku. Jedno vrijeme me samo zbunjeno gledao.
"Žao mi je brate,al jebiga stvarno si idiot. Ja ti nemogu pomoći i neželim se miješati u vas dvoje. Neželim i ja izgubiti Casey zbog tvog sranja,žao mi je."-okrenuo se i otišao.
Ako mi vlastiti brat neželi pomoći,tada mi neće nitko.
Trznuo sam se uz zvuk mikrofona,došla je obavijest da ćemo rezultate znati tek za 2 dana. Još bolje,sada se nemogu i s time baviti.
Ušao sam u wc,ali nje više nije bilo. Nazvao sam je,ali se nije javila. Ostavio sam joj puno glasovnih poruka i sada joj ostavljam jednu.
"Lucy,u proteklim porukama objasnio sam ti sve,molim te,vjeruj mi. Mi imamo nešto posebno. Znaš i sama da smo osuđeni jedno drugome."
Napokon je odlučila odgovoriti.
"Što god da se dogodilo svejedno se nisi trudio odgurnuti je,a tvoje spike od 'osuđeni smo jedno drugome' ja te stvarno ne razumijem. O čemu govoriš. Već mi je prije nekoliko mjeseca čudne se stvari dogodile,tada sam shvatila da je to u mojoj glavi isti tvoj glas,i još kako su ti postale crvene oči u parku?"-počela je shvaćati,mislim da je došlo vrijeme da joj kažem istinu.
"Reči ću ti sve,samo molim te,ajde da se nađemo."
"Dobro,ali ne nadaj se da ću ti doći raširenih ruku."
"Ok,u parku za pola sata."
Došao sam u park,već me čekala,pogledala me okrutnim pogledom i još se više odmakla od mene.
"Želim ti se još jednom ispričati za sve,molim te oprosti mi,Lucy ja nemogu bez tebe. Još i prije nego sam došao u školu gledao sam te i želio te."
"Molim?? Pratio si me? Koliko je dugo to trajalo?"
"Od kada sam saznao za tebe,za nas i našu sudbinu."
"Nas? Sudbinu? O čemu ti pričaš Jake?"
"Mislim da je najbolje da krenemo prema tvojoj kući. Moram biti siguran da nas nitko neće čuti."-primio sam je za ruku,ali se trgnula i odmaknula,ali je krenula hodati.
"Lucy,shvatio sam da si primjetila da ti se čudne stvari događaju."
"Da,glasovi u glavi,čudne poruke,osjećaj kao da me netko promatra i tada je bio još tvoj glas u mojoj glavi. A one crvene oči u parku,šta je to bilo?"-vidim joj strah u očima.
"To sam sve bio ja,ali mene se netrebaš bojati Lucy. Uvijek sam te promatrao da ti se nešto ne dogodi."
"Ok,promatrao si me,a kako objašnjavaš glasove u mojoj glavi,šta imaš neke nadnaravne moći ili što? I još te tvoje oči."
"Znam da si zbunjena,imam ti mnogo toga za objasniti. Ali bojim se da me ne ostaviš."-došli smo do njene kuće i ušli. Sjeli smo za stol i nastavili razgovor.
"Jake šta nisi shvatio do sada,već sam te ostavila."-znam da me voli,osjećam to. Još je ljuta,ali znam da me voli,odlučio sam joj sve reći i ako ne prihvati natjerat ću je.
"Ja sam vampir Lucy."-samo mi izašlo,neznam kako da joj drugačije rečem,a ona se samo krenula smijati.
"Hahhaha,baš,ova ti je super,ajde ako me oćeš zezati i zadržavati vrata su ti tamo."
"Lucy,vjeruj mi,a šta misliš kako sam ti pričao u umu i kako su mi oči postale crvene?"-čujem kako joj je srce počelo jače lupati i problijedila je,

Lucy POV

Kakav vampir,zar je udario glavom nedavno? Ali kada je rekao o očima i glasovima progutala sam 'knedlu' koja mi se napravila u grlu i počela biti nervozna.
"To nemože biti istina Jake,vampiri ne postoje."
"Da,tako svi misle,ali evo me,stvaran sam."
"Št...što ćeš mi napraviti?-osjetim kako mi se ruke tresu.
"Ništa Lucy,netrebam ubijati ljude da bi preživio,imam cjeli hladnjak krvi kod kuće."-ovo me i nije baš smirilo.
"Ali...ali,kako si mene pronašao?"
"Mi vampiri imamo svoju ljubav,ajmo tako nazvati,jednu ženu za cjeli život,kada je nađemk više nemožemo bez nje. S drugima nemožemo biti,jer sa svojom imamo tu povezanost,koja se nemože uništiti. Tražio sam svoju od 15 godine i napokon sam te pronašao."-primio me za ruku,ovaj puta je nisam pomakla jer se još tresem.
"Ali kako znaš da sam ja ta? Koliko ima cura na svijetu. Možda je baš Madison."-iako sam saznala zastrašujuče novosti ona me samo muči.
"Znam da si ti Lucy,znam. Možeš biti sigurna u to. Dobro znaš da kada smo se prvi puta vidjeli da si osjetila tu povezanost."
"Istina,ali..."- promucam.
"Nekada ne ali Lucy."-nasmiješio se i poljubio me. Pokušala sam ga odgurnuti,ali on ne pušta. Više nisam mogla izdržati,koliko bila ljuta na njega,ovo što on govori je istina. Osjetim tu povezanost. Uzvratila sam poljubac,pustio mi je ruke i stavio svoje na moje bokove,a ja sam svoje stavila oko njegova vrata.
"Vjeruješ li mi sada?"-prošaptao je.
"Da."-rekla sam lagano.
Zagrlio me čvrsto i rekao:"Nikada te neću više ostaviti i povrijediti Lucy,nikada,obećajem ti."
"Šta će sada biti?"
"Kada završimo školu,ionako imamo samo još ovu godinu,vodim te sa sobom u tvoj novi dom."