Savršena distrakcija

3. Gubiti nadu

Dok sam stajala u sredini C R K V A kluba, crvena i zelena svjetla osljepljivala su me. Haljina do koljena grlila je moje tijelo, obukla sam je nakon puno razmatranja te je ona ništa naspram otkrivajućih haljina koje su nosile ostale cure ovdje večeras. To mi je olakšanje jer sam se nadala da moj outfit (izabran protiv moje volje od moje takozvane najbolje prijateljice) neće privući pozornost muške populacije jer, da budem iskrena, ne želim nekome razbiti jaja jer nije mogao držati ruke pod kontrolom. 

Nisam obožavateljica fensi klubova i partijanja. Nikad nisam bila na partiju. Nisam poznavala puno klubova u Vodicama, i opet, da budem iskrena, nisam zainteresirana za takav tip socijalne aktivnosti. Nadalje, čula sam i vidjela dovoljno novosti o curama koje su drogirane i iskorištene u takvim aktivnostima, tako da me to držalo podalje od toga. 

Selma me uvjerila da se to događa samo 20% cura i da u njenom iskustvu, nikad nije vidjela takav događaj. Iako sam bila neodlučna, odlučila sam pridružiti se Selmi za njeno dobro, ali pod uvjetom da se vratimo ako mi ne bude ugodno. 

Ne moram ni reći da čim sam ušetala u klub, zaboravila sam na svoje brige i dopustila tijelu da preuzme kontrolu nad mojim razumom. Ali i dalje sam pazila na svakoga tko mi je prišao i pristojno sam ih odbila ako sam od njih osjetila neku lošu vibraciju. Pa evo me, plešem na elektrizirajuću glazbu puštanu od strane profesionalnih DJ-a. Moram priznati da mi je to odvuklo pažnju od svega i opustilo me na nekih sat i pol. 

Ispričala sam se Selmi i krenula prema šanku kako bih utolila svoje suho grlo što je bilo vrlo teško s obzirom da ste doslovno zdrobljeni između ljudi na plesnom podiju. Ali napokon, nekako sam došla do šanka i naručila mineralnu vodu i zatim odlučila da ću malo prošvrljati po mobitelu. 

"Nisam očekivao da ćeš naručiti mineralnu vodu s obzirom da tako plešeš na plesnom podiju." Kad sam podigla glavu kako bih vidjela izvor glasa, iznenadila sam se koliko je Andreasovo lice bilo blizu mojemu. 

Bez obzira na moje protestiranje, Andreas je također ovdje sa nama. Kada smo Selma i ja odlučile doći ovdje, "netko" je inzistirao da nam pravi društvo, kako bi postojao muškarac koji će paziti na nas ako bi nas netko napao. Selma je skoro pala u nesvijest nakon toga, ali nije znala da zapravo treba paziti na njenog dečka. 

"Izgledaš predivno večeras, kolačiću" gledala sam kako me njegove oči skeniraju od glave do pete, te sam napravila lice sa gađenjem. 

"Gdje je Selma? Zar ne bi trebao biti s njom?" ignorirala sam njegovo flertanje i pitala ga. 

"Uopće se ne trebaš brinuti zbog nje. Njoj je dobro i samoj." Još sam ga jednom ignorirala, pa čak i te njegove dvosmislene riječi koje je izgovarao, i ponovno sam krenula na plesni podij kako bih pronašla Selmu, te kako bi pošli kući. Prošla su dva sata otkako smo stigli, i tijelo mi je umorno od intenzivnog plesanja, ako se skakanje i njihanje kukovima mogu nazivati plesom. 

Ali čim sam ustala sa barske stolice, ostala sam zarobljena između šanka i Andreasove ruke. "Makni se," ljuto sam prosiktala, ruke mi se stisnule u šake. Lijeno se nacerio, približivši se još više, te su njegova prsa skoro dodirnula moja. Odvratno!

"Šta je bilo, kolačiću? Možemo se dobro zabaviti zajedno," nahvalio se. Kunem se, ovaj dečko čeka udarac u glavu!

"Odmakni se ili ću te ošamarit," mračno sam se zaprijetila. Forsira me da mu naudim, ali meni to ni najmanje neće biti žao. 

"Isuse," nasmijao se i odmaknuo. Stisnute vilice, odgurnula sam ga, zbog čega je posrnuo, i otišla. Koji kreten!

Kad sam predložila da idemo kući, Selma se dugo svađala sa mnom  dajući mi šarene opcije. Ali eventualno sam je izvela iz kluba i odvela do taksija kako bi stigle do stana s obzirom da nismo išli autom. Čak i da jesmo, mislim da to ne bi bilo korisno jer su Selma i Andreas prepijani da bi vozili, a ja ću dobiti vozačku dozvolu za nekih tjedan dana.