Savršena distrakcija

7. Borac

Karolina

"Hej," netko je rekao u moje uho, a ja sam zavrištala dok se strah prelijevao mojim tijelom i potom se okrenula. 

"Selma!" odgurnula sam je od sebe jer mi je bila preblizu.

"Nisam te htjela uplašiti," brzo je priznala, oči su joj se raširile i ruke je digla kao da se predaje. Duboko sam disala kako bih smirila ubrzano srce. 

"No...," počela je, licem joj se raspršio osmijeh, odmah mijenjajući temu. "Imam iznenađenje za tebe," izjavila je, plava kosa lelujala joj je iz repa. Obrve su mi se skupile od nezainteresiranosti dok je vadila dvije ulaznice iz torbe i uručila mi ih.

"Imam karte za UFC!" izjavila je, poskakujući na petama.

"UFC?"

"Naravno," opet je ciknula, a ja sam je isprazno gledala.

"Mislim da si luda"

"Ne," odgovorila je, što me iritiralo.

"Zašto misliš da ću se pojaviti na tom UFC-u?" pitala sam je.

"Zato," naglasila je, "zabavno je, i mislim da je to najbolja prilika da se osvetiš Lovri Valentiću."

"Prvo i najvažnije, tučnjava nije zabavna za gledanje, i prilično sam sigurna da si negdje udarila glavom. Pričaš nebuloze," preokrenula sam očima, a ona je složila facu. 

"Moraš mi vjerovati u ovome." Pogledala sam je u oči, a ona je glasno uzdahnula, "Rekla sam ti da ću ti nadoknaditi sve, a ovo je jedan način."

"Dobro, službeno je. Luda si," rekla sam, okrenuvši se kako bih uzela torbu iz ormarića prije nego sam ga zatvorila. Počela sam hodati od nje, ali zaustavila me. 

"Molim te, Karo, samo mi vjeruj," preklinjala je, dlanove je pritisnula zajedno. Uputila sam joj pogled koji je govorio, "Uvjeri me." Selma je kleknula na koljena i pogledala me očima šteneta. 

"Kog vraga radiš? Ustani! Ljudi te gledaju" poludila sam dok sam gledala uokolo, primjećujući da nas ljudi čudno gledaju. 

"Molim te...molim te...molim te. Kupit ću ti veliku kutiju tvog najdražeg sladoleda od čokolade." preklinjala je. Uzdahnula sam zbog poraza i preokrenula očima. 

"Okej, doći ću. Sad ustani" promrmljala sam, gledajući ju.

Zacviljela je, podigla se na noge, i uvukla me u zagrljaj koji trga kosti, zatvarajući mi dišni put. 

"Ne mogu...d-disat," procviljela sam. Odmah se povukla sa oprosti osmijehom na licu. 

"Bolje ti je da bude dobro."

"Oh, svidjet će ti se ono što ćeš večeras pronaći," zlobno se smješkala, a ja sam samo klimnula kao odgovor. Iskreno sumnjam. 

Hodale smo po tihom stanu na nožnim prstima, svako malo pogledavajući preko ramena kako bi provjerile prati li nas itko. Odahnula sam od olakšanja kad smo stigle do ulaznih vrata bez da smo napravile ikakav zvuk. Selma i ja se upravo pokušavamo iskrasti iz stana. Odlučila sam danas ostati sa Selmom jer smo mislile kako bi to bilo lakše s obzirom da ona sama stanuje u stanu. Ali, na naše iznenađenje, njeni roditelji odlučili su je posjetiti i provesti vikend s njom. Moram priznati da sam bila oduševljena što ih vidim, te smo prošli kroz puno zajedničkih uspomena za vrijeme večere. Iako, sam čin iskradanja postao je iznimno stresan. 

Držala sam dah dok je Selma nježno gurala ključ u bravu, lagano okrećući kako glasan zvuk ne bi uzbudio roditelje niže u hodniku. Bez problema smo stigle do auta i brzo smo bile na cesti. Stigle smo na lokaciju nakon prokletih sat vremena. Kad se Selma naparkirala, bilo je tiho i mračno. Namrštila sam se kad sam vidjela da je parkiralište puno, ali vani nigdje žive duše. Samo totalna tišina.