Savršena distrakcija

2.Sudbina me sigurno mrzi

(2 mjeseca kasnije) 

Sveučilište u Rijeci visoka je pravokutna struktura sa velikim dvorištem. Naprijed, uz stepenice postavljeno je nekoliko drveća srednje veličine. Ovo sveučilište jedno je od najprestižnijih u Rijeci i prijava nije bila laka. Ali, zahvaljujući Mati, Selminom tati, uspjela sam se upisati. Nekoliko studenata čavrljalo je izvan zgrade, smijali su se i razgovor je prštao zrakom. 

"Jesi spremna?" Selma je pitala, poskakujući od oduševljenja. Sa smiješkom na usnama, pogledala sam svoju najbolju prijateljicu.

"Jesi spremna dušo?" tata je pitao. Skrivala sam se iza tatine noge, preplavljena velikim brojem učenika moje dobi. Neki su plakali, ne mogavši se odvojiti od roditelja dok ostali nisu izgledali zabrinuto. Selmin tata je pokušavao oraspoložiti uplakanu Selmu. Da kažem kako sam bila nervozna prvi dan osnovne škole to bi bilo podcjenjivanje. 

"Tata, ne želim ići," rekla sam, gledajući ga tužnim očima. 

Sjeo je na koljena i stavio ruke na moja ramena. "Ne brini. Garantiram da ćeš ovdje uživati. Probaj, slatkice. Pa, što sam rekao-"

"Tajna uspjeha je da nikad ne odustaneš," zajedno smo rekli.

"To je moja cura" poljubio me u čelo. "Osim toga, Selma će biti s tobom cijelo vrijeme. Pa nećeš biti sama. Uvijek budite tu jedna za drugu okej?"

Selma je moja najbolja prijateljica otkad sam bila dijete. Njeni i moji roditelji bili su dobri prijatelji, pa smo prirodno kliknule. Sve smo radile skupa, naši prijatelji i obitelj u Vodicama zvali su nas "dva mušketira". Selmin tata dobio je bolji posao u Rijeci kada smo imale 14. Iako smo bile slomljena srca što se više nismo mogle vidjeti, nastavile smo kontaktirati svakog vikenda i dijeliti sve što nam se dogodilo u životu. 

Ne mogu poreći da je Selma bila jedna od razloga što sam došla u Rijeku. Nakon mojih roditelja, ona je jedina osoba s kojom sam osobito dobra. 

"Nervozna sam," rekla sam, lagano se smijući. Zagrlila me i obećala da će danas biti sa mnom jer nema predavanja. Selma je započela prošli semestar, i za to vrijeme upoznala je svog dečka Andreasa. 

***

"Hej, mačkice!" netko je zazvao iza mene. Preokrenula sam očima i zalupila vratima ormarića prije nego sam se okrenula kako bih vidjela Andreasa. Predavanje mi je završilo prije pet minuta, i pakirala sam stvari. 

"Šta hoćeš?" pitala sam, razdraženo. Jako sam skeptična u vezi njega od samog početka. Andreas je zavodnik i flerta sa svakim tko ima grudi. Pokušala sam upozoriti Selmu, ali ona je totalno oborena njime. Dok Selme nije bilo, čak me pokušao i zavesti. Gadi mi se od tog dana. Osjećam kako me skida pogledom kada me pogleda. 

"Odvest ću te doma" ponudio je. 

"Ne hvala. Idem na posao."

"Oh, onda ću te ostaviti tamo. Ne mogu dozvoliti da najbolja prijateljica moje cure ide taksijem dok sam ja slobodan," nacerio se. 

"Ne hvala. Nakon svega, zar nemaš predavanje za pola sata?" pitala sam, osvrćući se na njegov raspored koji mi je Selma pokazala ujutro. 

"Pola sata je puno vremena, mačkice," rekao je, stavljajući ruku oko mojih ramena. Maknula sam njegovu ruku sa ramena i odšetala. 

"Kao što sam rekla, snaći ću se," rekla sam odlazeći sa blagim smiješkom. Prezirem način na koji govori, a da i ne spominjem nadimke kojima me zove kad Sel nije u blizini. Kunem se da će jednog dana završiti u nevolji. Samo se nadam da neće i mene povući sa sobom.