Groupchat: CNT 2018

Volim te, Ante!

Ante: Jesi li stigla?

Dobila sam poruku od Ante taman kada sam sjela u Taxi. Nažalost, nije mogao doći po mene jer je hitno morao obaviti liječnički pregled. Nije htio odmah zabušavati i odgađati jer je tek došao u novi klub. Meni ne smeta.

Ante send a picture

Otvorila sam sliku i nasmijala se jer se uslikao sa svakakvim preparatima na sebi. Odmahnula sam glavom i odgovorila mi.

Tessa: Upravo sam sjela u Taxi i krećem prema stanu. Nadam se da ne dolaziš kući s tom maskom na licu. 🙈

Ante: Odlično, ljubavi! 🫶🏻 Vidimo se za sat vremena. Gotov sam kroz nekih pola sata. Neću duže od toga!

Ante: Jedva čekam skinuti ovo s lica!

Izmijenili smo još nekoliko poruka i nisam bila svjesna da smo bili u blizini Antinog novog stana. Okolina je bila prekrasna. Zahvalna sam na tome da nije u samom centru grada. Napokon malo prirode!

Izašla sam iz Taxija nakon što sam platila, te pokupila kofer i jednu manju torbu. Dobro sam promotrila ulicu u kojoj ću provesti neko vrijeme. Toliko je mirna, bez buke i žurbe. Sviđa mi se.

Vrijeme je za nove pobjede, Tessa! Govorila sam sama sebi dok sam otključavala vrata stana. Ante mi je ostavio ključ na njegovom takozvanom tajnom mjestu. Ruku na srce, nije mu nikakvo tajno mjesto. Svaka budala bi pronašla ključ. Oh Ante! Ostavila sam stvari u hodniku, skinula jaknu i zaputila se u razgledavanje stana. Veći je od onoga u kojem je stanovao u Njemačkoj. Krećem se kroz dugi hodnik gdje se sa strane nalazi jedna kupaonica i spavaća soba koja je puna nekih stvari i ulazim u veliku kuhinju, a skupa u istoj prostoriji nalazi se dnevni boravak i blagovaonica. Predivno je!

Ne znam jesam li ikada spomenula, ali slaba sam na velike i predivne kuhinje. Odmah dobijem volju svako malo nešto kuhati i pripremati. Rukom sam prošla po otoku koji se nalazi na sredini i nastavila razgledavati. Pokraj dnevnog hodnika nalaze se stepenice koje vode na kat, a ispod stepenica je predivan dio za slaganje knjiga i manja fotelja. Već vidim kako ću iskoristiti taj prostor. Krenula sam se penjati na kat i otvorila prva vrata s lijeve strane. Bila je to velika kupaonica, a u drugoj prostoriji je bila spavaća soba. Točno Antin stil. Veliki krevet da se može raširiti dok spava. Nasmijala sam se i krenula izlaziti iz sobe, ali na vratima me dočekalo moje čudo. Ante je stajao naslonjen na zid, prekriženih ruku i s najljepšim osmijehom ikada.

"Netko je u razgledavanju?" Upitao me i uspravio se. Kimnula sam glavom, a on je samo nastavio. "Dođi ovamo, lopove!" Raširio je ruke i dočekao me u najdražem zagrljaju.

"Bože, koliko si mi nedostajao!" Napokon dobijem svoj govor natrag i rasplačem se. Ne mogu vama opisati, a kamo li njemu kakav trenutno nalet emocija imam. Mjesec dana bez njega je bio kaos od života.

"Hej!" Zagrlio me još jače. "Nemoj plakati... Tu si! Napokon smo skupa."

"Volim te, Ante!" Nisam bila svjesna svoje rečenice dok me nije odmaknuo od sebe i pogledao s posebnom emocijom u očima.

"Što si rekla?"

"Rekla sam da te volim. Najviše!"

"Dolazi ovaaaaamo!" Viknuo je i zavrtio me. "Nisi svjesna koliko ja tebe volim."

Spustio me i poklonio mi je najljepši i najduži poljubac ikada. 

Bože, koliko volim ovog čovjeka!

x x x x

Ha! Niste svjesni tko se upravo vratio na Wattpad i napisao kratki, ali po meni slatki nastavak. Barem jedan za dobrodošlicu natrag. 🙈

Gdje ste? Kako ste? Vrijeme je da završimo ovu priču sa stilom. Još jedan ili dva nastavka i kraj.

Nastavljamo priču s Antom koju imate kod mene na profilu ako ne pratite i svakako bacite pogled na moju novu priču. Stvarno sam se zaželjela pisanja i čitanja.

Sutra novi nastavak stiže! 🫶🏻