Groupchat: CNT 2018

Mislim da ne želim ništa komentirati!

"Tessa, hajde sada iskreno ... Što Ante i ti imate?" Sjedila sam sa Mateom i Izabel u restoranu na večeri. Brat je odlučio kako bi nas mogao malo izvesti van. Za tjedan dana je promocija, malena Tessa ima diplomski rad. Ne mogu vjerovati da je kraj mojem učenju, pisanju eseja, kolokvija ...

"Što bismo imali?" Upitala sam ga, pogledavši ga ispod oka.

"Mene muljaš! Znam te u dušu." Preokrenula sam očima i odložila pribor za jelo.

"U redu, ali ovo mora ostati između nas troje i za ovim stolom. Okej?" Upitam ih i pogledam svakoga pojedinačno.

"Ma hajde više! Znaš da su tvoje tajne s nama sigurne." Izabel se oglasila nestrpljivo.

"Pa, nekako, Ante i ja imamo to nešto ... Ne znam, nismo definirali naš odnos, ali veza još nije. Stvarno sam se prevarila u njegovo ponašanje i sam njegov stav. Glupa ja je vjerovala novinarima i ostaloj ekipi." Slegnem ramenima i čekam njihov odgovor.

"Dužna si mi čokoladnu tortu i 200 kuna!" Mateo je progovorio, a ja sam ostala u šoku, gledajući u njih.

"A daaaaj, Tessaaa!" Oni su se kladili! Ja ne mogu vjerovati!

"Hvala sis! I usput, ovo ostaje među nama."Namignuo mi je i nastavio jesti, dok je Izabel nadmureno sjedila.

"Mislim da ne želim ništa komentirati!" Uzela sam pribor i nastavila sa svojom večerom.

Oko devet sati, vratili smo se u stan. To jest, ja sam se vratila u moj stan. Odložila sam torbu i sako na vješalicu, tenisice sam stavila u ormarić i zalegla na veliki i udobni trosjed. Pogledala sam obavijesti na mobitelu i vidjela propušten videopoziv od Ante. Odmah sam sjela i uzvratila poziv.

"Ma tko se to mene sjetio nakon dva sata?" Ugledala sam Antino lice s druge strane i nasmijala se.

"Bok mutavac! Bila sam na večeri s bratom."

"Vidio sam. Bili ste na svim društvenim mrežama." Preokrenem očima, a on nastavi. "Citiram: Mladi bračni par i njihova mezimica na druženju."

"Ugh, mislim da ću povratiti od tih silnih komentara i novinara." Ante se nasmijao i usput srušio pola stvari za sobom. "Što ti radiš?" Upitam ga i vratim se u ležeći položaj. Umorna sam!

"Vratio sam se sa treninga, tušnuo, pojeo i lagano na spavanje."

"Lijepo mutavi."

"I ti meni fališ, blesavice." Zagledam se u njega sa smiješkom. Voljela bih da je sada ovdje sa mnom.

"Znam." Izbeljim mu se i nastavim. "Kada dolaziš ovdje?"

"Za tri dana! Dobio sam slobodno. Ionako sada nemamo utakmica. Prva nam je tek za mjesec dana."

"Veselim se tvom dolasku!"

Poklonio mi je svoj najljepši osmijeh, a razgovor se nastavio do ponoći.

Moj Antiša!