Stara ekipa

812 18 1
                                    


Smjestila sam se u sobu i izvadila samo najpotrebnije stvari iz kofera,skužila kako je već doba večere pa sam krenula prema sobi svog brata.Tek što sam izašla van već se drama i nevolja kuha.Uzela sam ključ od sobe, izašla i zaključala,kada pored sobe pored mene,jedna osoba koju sam se nadala da ću izbjeći otključava sobu.... vjerojatno njegovu sobu.

Fokusirao se na otključavanje vrata,tada sam pogledala njegove ruke, Isuse,ako usporedimo moje i njegove,njegove izgledaju ko neke ruke od diva...ali zgodnog s lijepim rukama.Zagledala sam se u njegove ruke ali uskoro je otvorio vrata,makar je njemu trebalo prilično dugo ali eto tko nema u pameti ima u ljepoti...valjda.Mislim da sam ja predugo se zaustavila na svojim vratima pa mi se nasmiješio kad me je skužio.Taj smiješak,isti je kao onaj iz kluba...ovo je žestoka sramota...tek da još netko to sazna,pokopala bi se živu.

"Bokić"mahnuo je s rukom,dok su ključevi u toj ruci za zveckali.Nakon se awkwardly nasmiješio još meni.

"Oh pardon,samo sam se sjetila nečeg..."pogledala sam u ruke kako bi izbjegla bilo kakav kontakt s očima.

"Ma u redu je"ipak sam pogledala u njega,smijao se od uha do uha i ušao u sobu.

Kompletno sam zaboravila kako sam planirala posjetiti Matea,ali uskoro sam skužila kako nisam bezveze izašla iz sobe.

...

"ANASTAZIJAAAA"vikao je Andrej kad sam ušla u sobu.

"Tebe ću se valjda cijelo prvenstvo naslušati"

"Normalno"

Andrej Kramarić i Mateo su zajedno nešto pričali prije nego što sam ušla u sobu, vjerojatno nešto o treningu ili tekmi.

Andrej Kramarić p.o.v

Na putu do Hrvatske trebao sam presjedati iz jednog aviona u Njemačku na drugi koji vodi direktno u Hrvatsku.Na tom presjedanju slučajno smo Gvardiol i ja skužili da smo u istom aerodrom i avionu.

Zatražio sam zamjenu sjedala tako da sjedimo zajedno.U avionu nije bilo ništa posebno,jedino se on počeo raspitivati o Anastaziji,to nisu bila pitanja kao 'Kako to da ide na svjetsko' 'Kad ste se upoznali' 'Jel bila u Rusiji' ili nešto slično.Nego su pitanja bila nekako detaljna,kao da ju je već znao ili barem vidio.

"Ovo je njen broj jelda?"pokazao mi je njen kontakt.

"Da je...?"ne znam zašto je to tolika velika stvar...

"A okej...ona ima plave oči jel da?"Čekaj a da nije možda nekakvi fan,ili možda je ona njemu simpatija.

"Okej Joško zakaj pitaš takve gluposti"sad me zanima zašto je on to sve propitkivao

"Ma ništa ništa"okrenuo se prema prozoru,možda se poznaju od nekud...

...

Stigao sam u hotel i nazvao Matea da vidim ako su oni stigli,nakraju sam odšetao od njegove sobe.Bili smo na istom katu samo par soba razlike,nakon malog običnog razgovora,prepričao sam njemu ovo što se desilo u avionu.

"Malo čudno,pitat ću Staziju za njega...pa čak niti ne bi bili loš par"Iskreno sam mislio da će biti ljut na Joška pošto želi bariti njegovu sestru...

"Daj ne seri,ti si za to da ona ulazi u veze"Nema šanse da on zapravo misli to,uvijek je bio kako nekakvi zaštitar njegovoj sestri.

"Gle ako bude njemu cura,stalno će ići na naše tekme pa je ja neću morati navlačiti,a ako putuje sa nama lagano je mogu paziti"Eto rekao sam da nema šanse da on misli samo oko veze... naš razgovor je naglo bio zaustavljen kad je Anastaziji ušla u sobu.

Sretna dama // Joško GvardiolDonde viven las historias. Descúbrelo ahora