Iza i Franka su otišle u restoran dok sam ja još zaključavala auto te provjeravala par stvari.
Ušla sam u restoran,nije niti 5 minuta prošlo,ma niti 5 sekundi,a ja sam već crvena ko vrag.
"Zgodno izgledaš"njegove riječi,njegove dvije riječi,su meni cijeli svijet okrenule naopačke.
"Možeš barem čekati da uđem unutra i vidim uopće tko je to ispred mene"malo sam se našalila na što se Joško blago nasmijao.
Bio je naslonjen na recepcijski stol,ne znam što je s muškima jer čim oni se naslon na jednu stranu,onako zgodno.Njihova privlačnost se podigne za 100 puta,kad on prekriži ruke,laktom se nasloni na stol i stavi jednu nogu preko druge i time svu svoju težinu nasloni na jednu stranu...Isuse....ali stvarno Isuse...
"Koje su šanse da ti budeš moj sudar?"podignuo je obrve i ispravio se"Mislim da nekakva veća sila želi da mi budemo zajedno"stavio je ruke u džep i onak spontano se podignuo na prste i spustio.
"Da,i zove se Mateo Kovačić"nasmijala sam se i produžila pored njega do glavne blagovaone.
"Hej hej uspori malo"došetao je do mene i pokušao uzeti mi ruku ali ja sam se cimnula...znam budala sam koja odbija svoju simpatiju,ali eto tvrdoglava sam.
"Što ti to pokušavaš?!"zaustavila sam se nasred hodnika.
"Pa sad si mi sudar"počeo je blebetati,a ja sam već okrenula s očima"gle samo zaboravio na sve ostalo,molim te daj mi šansu..."
"Dobro,ajmo to pretvoriti u igru..."došla mi je ideja na pamet"imaš ovu večeru i samo nju da me uvjeriš kako nisi neka muška kurva koja ljubi cure u klubovima"
"Znači nisam samo ja sudjelovao u ljubljenju"podignuo je ramena.
"Hoćeš šansu ili ne?"nasmijala sam se zbog njegovog čuđenja jer sam ga nazvala muškom kurvom.
"Dobro dobro ali nemoj sad namjestiti da izgubim"ispružio je ruku i pristojno zamolio da držimo ruke.
"Vidiš kako se ti po praviš"stavila sam svoju ruku na njegovu te smo krenuli hodati prema glavnoj blagovaoni,imali smo još nekih 20 metar do nje.
"Što želiš da ti bude nagrada?"pogledala sam na desno i tražila njegove oči koje si gledale ravno prema naprijed"ako uspiješ uopće"pogledao je dolje u mene i nasmijao se.
"Tvoje dopuštenje da idemo na privatan sudar"mislim iskreno bi ga odmah sad oženila ali nećemo biti dramatični...
"Pa dobro,mogao si pitati za bolje nagrade..."
"Poput?"čim je dovršio pitanje shvatio je na koju nagradu sam mislila i počeo se je smijati.
"Budem ja i do toga samostalno došao"komentirao je.
Prestali smo sa dobacivanjem komentara kada smo ušli u glavni prostor i našli ekipu.
"Opaaaa"Lovren se začudio što smo nas dvoje zajedno.
"Već držite rukice"Livaković se javio.
"Zgodno par"
"Kako ovo Mateo dozvoljava"
"Pa kako si nju uspio dobiti"
I još razno raznih komentara se moglo čuti u prvih par minuta dok smo mi sjeli i gledali kroz meni.
Večera je prošla brzo,malo smo tračali pa jeli pa opet tračali pa opet jeli.
Joško je cijelu večeru stvarno davao sve od sebe,od pomicanja stolice za mene do davanja detaljnih komplimenta pred svima.
"Obožavam kad ona___ "
"Nadam se da ćeš mi pokazati kako ____"
I takvih sličnih rečenica je govorio kroz cijeli večeru,ali najboljih dio večeri je bio kad je počeo stavljati ruku na moje bedro.Tu i tamo bi stisnuo i pomaknuo malo prema unutrašnjosti ili bi povisio ruku.Da nisam odlučila ustati i otići do toaleta vjerovatno bi do kraja večeri stavio prstu u...ali dobro promjena teme.
Zapravo je zabavni dio tek dolazio...
Nakon večere imali smo plan,mi 'mladi' i neki stariji bi otišli u klub i zajebavali se tamo.
Odabrati klub u Zagrebu nije teško,ali eto baš sad nitko nije imao predložak di ići,pa se moj dejt javio.
"Možemo ići u onaj klub u centru koji imao kao i krov"
"Misliš na *neko ime kluba*"Petković je pogodio na koji je klub mislio.
"E pa da,zadnji put kad sam bio tamo bilo je fenomenalno"pogledao je u mene i nasmijao se,znao je on što radi ipak.
Flashback
Stavila sam svoje ruke oko njegovog vrata,dok je on stavio njegove ruke na moje obraze i privukao me u njegov poljubac.Odmah sam uzvratila poljubac.
End of flashback
To je bio onaj klub gdje smo se nas dvoje zapravo prvi put upoznali...
Do kluba nije bilo toliko teško doći...malo sim malo tam,pa se izgubiš, pa vodi grupu tamo,pa smo izgubili neki par,pa su nam javili da neće doći...svi znamo što rade...i eto nakon male adventure došli smo i do kluba.
Nešto što sam shvatila kroz cijelu večeru je da od ovih svih parova šta su drugi spojili i namjestili nitko od njih nije ...blizak,mislim nema držanja ruku,ne pričaju puno,jedva gledaju jedno u drugo.
Pošto smo Joško i ja zapravo onda bili jedini namješteni par koji radi,bili smo centar pažnje za sve.Do kluba trebali smo preslušati gomilu komentara koji nemaju logiku ili koja pretjeruju,ali vratimo se na moment kad je pakao s komentarima prestao na kratko.
Klub nije bio popunjen skroz ali je bilo nekakvih grupica ljudi.Svi su našli svoje društvo, Joško se pridružio Sosi,Majeru i Perkoviću,a ja sam otišla za Mateom.
"Kako to da nisi sa svojom ljubavi?"zezao me je.
"Daj prestani više"smijala sam se i okrenula očima,mislim nije da lažem,nismo par,i mislim da nikad nećemo biti.Jednostavno sam komplicirana,ne bih rekla da bi me kn preživio.
"Cijelu večeru ste malo romantični zajedno,tu je definitivno nešto"pozvao je barista k nama te naručio pivu i koktel,napokon je zapamtio što mi je najdraže.
"Mislim igramo igru"
"OPA"
"Daj se smiri budalo jedna retardirana ili ću ti odrezati jezik"trknula sam ga kad se počeo derati.
"Kakvu igru?"upitao je.
"Ma ništa,ima cijelu noć da impresioniran"skratila sam mu muke objašnjavanja kako sam došla na ideju te igre.
"Znači on tebe treba paziti cijelu noć?"
"Pa mislim baš ćeš ostaviti svoj dejt negdje"ironično sam govorila.
"Super,onda,JOŠKO"zaderao se pritom se Joško okrenuo prema našem smjeru.Mateo je počeo mahati da dođe k nama pritom se Joško ispričao i došao.
"Reci"
"Ništa,pa nemreš ostaviti spoj sam"rekao je pa je otišao negdje prema unutrašnjosti kluba.
"Ne moraš biti samnom"okrenula sam se prema njemu i odmah izjavila da malo stava u glasu.
"Ali kakav bi ja onda gentleman bio?"uzeo je barasku stolicu i okrenuo je tako da je naprijed bio naslonjač.Stavio laktove na stolicu te je naslonio glavu na svoje ruke.Šaka mu je bila stisnuta,njegovi prsti pritiskali su njemu u obraze, vjerovatno će ostaviti neki trag.
Njegove oči izgledao su kao da uživaju u pogledu,kao da ne vjeruju u to što se nalazi ispred njega.Bile su pune ljubavi, povjerenja, pravednosti,nema čega nema.
Tek sam nakon par sekundi shvatila da on gledao u mene i kako analizira moje lice.Kako pažljivo gledao čekaju nekakvu drugačiju reakciju...
"Predivno izgledaš večeras"prekinuo je moje misli...
"Hvala ti"odgovorila sam onako nježno,i poput refleksa.
"Što misliš da odemo na krov?"rekao je te počeo nešto petljati s jezikom po ustima...
"Može"
ESTÁS LEYENDO
Sretna dama // Joško Gvardiol
FanficAnastazija Kovačić,cura koja nije samo sretna zbog toga što je sestra poznatog nogometaša. Već isto ima sreće jer će možda upoznati novu zvijezdu Hrvatskog nogometa. #1~svjetskoprvenstvo(23.2.23) #1~Kovačić(23.2.23) #2~football(13.4.23) #2-Joško(23...
