Diamond Lily🔚

1

– D? Je li sve rješeno?

– Potvrdno Rock.

– M?

– Spreman za polazak.

– V?

– Sve u najboljem redu šefe palimo kada god kažeš.

– Danir?

– Sve u redu Šefe.

– Onda odlično. Idem se gore javiti onom malom mudonji, vi ste slobodni. Vidimo se ujutro u Buksi.

– Dogovoreno Šefe. Mi ćemo do puba dolje, ako si raspoložen svrati da se družimo.

– Hvala dečki, mislim da ću otići doma okrenuti koji seksi broj i provesti večer u rukama neke fine dame.

– Nekima se uvijek posreći.

– Pizdun!

– Smeće jedno! – čujem u slušalicu kako me psuju i smiju se, pa odmahnem glavom.

– Volim i ja vas dečki. Vidimo se sutra. Potrudite se ne biti sami sebi jedino društvo večeras. Noć je još mlada.

Otkačim slušalicu, zapalim cigaretu pa krenem preko dvorišta prema kući. Vidim njih kroz izrezbarenu ogradu kako sjedaju u auto Diamond security i kreću prema pubu. Ova večer bila je naporna, bili smo osiguranje privatne zabave jednog mladog tajkuna i njegove predatorske tetke koja je cijelo vrijeme hvatala mladiće za dupeta, vješala im se oko vrata i šaputala im na uši. U par navrata nestala bi mi iz vidokruga, a zatim se vraćala očito sa nekog brzog kresanja.

Koliko sam razumio ona se skrbila za ovog zelenka od kako su mu roditelji milijunaši stradali u nesreći privatnog aviona iznad Atlantika, još u vrijeme kada je mali imao deset godina. Sada, nekih osamnaest godina kasnije već dobro potkovan i prilično školovan mali je udvostručio obiteljsko bogatstvo, postao pravi mali tajkunčić, sve držeći svoju tetkicu za ruku. Ovo nije bila neka finjak zabava uvaženih sisa i muda na koje smo inače navikli, ovo je bila zabava za mladež, za djecu bogatih roditelja, sve redom mališine drugare sa fakulteta i one koji su mu učinili dobro pomogavši da milijune na računima udvostruči i doslovno napuni bazen novčanicama u koji su skakali svi od reda. Ova sranja odavno nisu za mene, ali što ću dobro nas plaćaju pa radimo ono za što smo tu. Čuvamo red i mir i pobrinemo se da svi zgaženi od alkohola dobiju taksi koji će ih sigurno odvesti do kuće. Zbog takvih stvari radimo isključivo sa jednom taksi službom gdje su šoferi odgovorni i ne odlaze dok se ne uvjere da je stranka ušla u svoj dom. Za to bivaju naravno dobro plaćeni, jer sve to ulazi u predračun koji ispostavimo onima koji nas angažiraju.

Moja zaštitarska tvrtka zarađuje odlično, osim buržuja radimo mi i sve druge vrste osiguranja, ali ova su odlično plaćena i tim novcem živimo prilično dobro.

Dečki svaki za sebe, a ja imam moju Diamond Lily, srce mog srca, onu koja mi je jedina na svijetu ostala sada kada ni majka više nije s nama. Otac je umro nakon što se Lily rodila, ja sa svojih trinaest preuzeo sam ulogu muškarca u kući, brinuo se o majci i malenom klupku guste kose čim sam mogao i kada god je to bilo potrebno. Prije osam godina i majka je oboljela i otputovala u carstvo nebesko, a Diamond Lily i ja ostali smo sami bez igdje ikoga na svijetu. Dečki su oduvijek sa mnom,  veže nas prijateljstvo iz osnovne škole, oni su doslovno moja braća pa je tako i Lily pod njihovom zaštitom cijelog svog života. Istina, uništavali smo njezin pubertet, špijunirali svaki njezin spoj, držali lekcije svakom njenom dečku, utjerivali im strah u kosti i ni malo se ne kajem zbog toga. Zato svaka baraba u ovom gradu zna što ga čeka, ako samo pomisli da poprijeko pogleda Diamond. Taj je mrtav čovjek.

Dok ja ovdje završavam smjenu, ona negdje partija u klubu; nakon što konačno od prije godinu dana bez zabrane može u svaki klub, nema te večeri kada ostane kući. Neka je, neka živi. Mlada je, lijepa, pametna, izgubila je mnogo kao i ja, vrijedno je učila i radila, pa sada neka se zabavlja.

Popnem se gore stubama do radne sobe, ondje je moja torba sa stvarima koju moram uzeti jer ona je garancija da ćemo posao obaviti do kraja i kako spada, a ne napustiti mjesto prije isteka vremena. Politika posla, sranje i glupost, ali dobro. Udovolji svakom guzonji da bi profitirao, jebi ga. Uđem bez kucanja ne očekujući nikoga unutra, a ono što ugledam jebeno me ostavi na mjestu.

– Steven, što radiš ovdje? – drekne na mene izvlačeći se između nogu dame u crvenoj haljini koja zajapurena od žestokog seksa, jedva sastavi noge. Brzo krene da se zakopčava i prilazi mi dok mu bijes prelazi po licu.

– Nisam očekivao da ovdje ima nekoga. Došao sam po svoju torbu, gotovi smo i svi su već otišli.

– Nisam čuo.

– Pa naravno da nisi čuo kada si jahao ovu... – unese mi se u lice prijeteći mi prstom ispred nosa.

– Pazi što ćeš reći zaštitaru. Samo pazi na jezik.

– Mislio sam da radna soba predstavlja mjesto za rad, a ne jebarnik. - Dečko se uzvrpolji i unerozi, ali prst ne miče. 

– Dušo on ne može samo tako otići odavde. – Gospođa spusti haljinu pa korakne naprijed. – Ne možeš mu dopustiti da samo odšeta nakon ovoga. Rastrubit će svima mili, shvaćaš li što to znači za tebe? Za nas?

– Makni taj prst buržujčiću da ti ga ne slomim i makni se od mene bolesnik jedan.

– Vidiš, vidiš mili ne možeš ga pustiti da... – on digne ruku i ušutka je.

– Slušaj me Rock. Gubi se odavde i ako pisneš o ovome i živoj duši, progutat će te mrak.

– Jebi se govnaru, nemoj meni da prijetiš rastat ću te od života dok trepneš – okrenem se i krenem van, ali čujem nju kako kamiče da ne dozvoli da sa ovim što sam video izađem živ odavde. Odmahnem glavom i brzim koracima se spustim dolje. Jebeno ne mogu da vjerujem u ovo, iskreno nisam toliko začuđen, ali i malo mi je muka i fuj. Iziđem van i koraknem na prvu stubu, a onda osjetim kako mi je vrelina prošla kroz glavu i sve se zamrači.