Diamond Lily🔚

11

Nije puno pogriješio kada je rekao da je ovo skup dosadnih ljudi koji pričaju o poslu, politici i novcu praveći jedva sitne prekide tek da uhvate zraka i pri tome obližu usta gledajući u tuđe pratilje pored onih koje su sami poveli. Klyde, jedna žena i još jedan muškarac najmlađi su u ovoj velikoj prostoriji, ne računajući pratilje koje su ova nazovimo ih gospoda poveli sa sobom. Među njima su svega tri supruge onih koji su valjda prisegnuli na vjernost u dobru i zlu pred Bogom i Vragom i važe za ugledne obiteljske ljude. Ostalo je sve iznajmljeni eskort rekla bih i žene sponzoruše koje se stišću uz svoje kako to zovu Šećer tatice u skupim haljinama i još skupljim cipelama koje su im oni pored svega ostalog osigurali. Da moram živjeti ovakav život skočila bih sa prokletog mosta u rijeku Colorado i to u zimsko vrijeme da mi istog trena srce pukne od hladnoće i ne izvuku mi ni leš van, a kud mene. Dobro možda malo pretjerujem i sve previše opisujem, ali iskreno prije bih u hladnu rijeku nego živjela ovako. Mnogi bi ubili za život bogataša koji hodaju po dosadnim zabavama sa mnoštvom ovakvih likova, ali ja definitivno nisam jedna od njih. Steven je uvijek govorio da se ježi od snobova i lažnjaka koji se pretvaraju da su uzorni ljudi, političari, odvjetnici, mudonje ove i one, a zapravo su svi do jednog crni kao kvaran zub. I ne mogu da ne razmišljam o tome dok se rukujem sa nekima od njih, dok razgovaraju sa Cedricom, a krišom me odmjeravaju i gutaju očima. Fuj.

Da bi stvar bila još gora Danir ne skida oči s mene, osjećam kako prelazi njima mojim tijelom i to mi u isto vrijeme prija i izaziva nelagodu jer ne želim da itko primijeti da se poznajemo. Iskoristim to što Klyde razgovara s nekim starcem i odem do toaleta. Stanem pred ogledalo pa malo popravim šminku. Vrata se otvore i žena iz ureda od jučer, gospođa tetka Ridley uđe unutra. Stane pored mene, pa zadigne grudnjak i namjesti kosu.

– Vidim dobila si dobar posao djevojčice.

– Oprosti?

– Cedric te poveo sa sobom kao pratnju.

– Da. Rekao je da mu je dosta da ga ti svuda pratiš i da je krajnje vrijeme da ga vide sa nekom djevojkom bliže njegovim godinama, da ne pomisle da ste vas dvoje ne daj Bože u vezi.

– Mala imaš bujnu maštu i dug jezik.

– Rekli su mi to već – namažem ruž na usne, zatvorim kutijicu i ubacim ga u torbicu.

– Nemoj se nadati da ćeš sada postati njegova djevojka.

– A, zašto ne bih? – pitam, a ona se nasmije.

– Cedric nije glup, on zna što je dobro za marketing, zna što treba da uradi da bi se dobro predstavio medijima. Mora paziti na svoj ugled. Ti... – odmjeri me od–do. – Dobro ćeš izgledati uz njega na naslovnicama, ali nemoj se nadati ničemu više. Ti si malena samo ukras. Tu si za jednokratnu upotrebu za sve što mu bude trebalo u tom trenutku, a onda odlaziš u povijest kao i ostale.

– Ne bih baš bila tako uvjerena u to – koraknem prema njoj pa pređem rukama po tijelu. – Vidiš li ti ovo? Zar zaista misliš da bi on to samo jednom upotrijebio i bacio? Otvori oči tetkice, tvoj dječkić je odrastao muškarac i treba mu nešto ovakvo... Za duže vrijeme. – Ona u trenu pocrveni i pozeleni. Dignem ruku ispred nje i mahnem joj. – Ćao! – Bijesno izjuri van, slegnem ramenima i izađem i ja za njom. Koraknem naprijed, a crna se figura stvori ispred mene.

– Danire što radiš pred ženskim toaletom?

– Namjerno to radiš zar ne?

– Što?

– Namjerno to radiš da bi me mučila?

– Dobro što sam uradila?

– Što? Kao prvo pogledaj se kako izgledaš! – Dignem obrvu u zrak valjda je došla do pola čela.