Diamond Lily🔚

9

Sjedim u hodniku i čekam da me pozovu unutra, na razgovor. Danir je ostao ispred vrata, nisam mu dozvolila da uđe, da ga ne bi nekim slučajem primijetio gospodin Klyde i prepoznao ga pa bi moglo nastati sranje. Vrtim u ruci identifikacijsku karticu koju sam davno napravila da bih mogla bez problema upasti u neke klubove dok još nisam smjela, a nitko me ne bi drukao Stevenu, jer na njoj je ime Liliane Hurley. Nitko ne zna da se iza tog imena krijem ja, pa sam mogla neometano da pravim raspašoj posvuda, sigurna da ni Steven ni dečki neće saznati za to. Da su bilo koga pitali u taj klub te večeri nije ušla nijedna Diamond Lily Emres. I kada sam mogla legalno da idem posvuda nisam je se riješila, itekako mi dobro dođe u nekim situacijama. Nije da ja nešto veliko krijem od svog brata, ali kada je tako zaštitnički nastrojen i ne samo on, nego je napikao i još nekoliko velikih grdosija da prate svaki moj korak i na sve sumnjivo skaču da polome, moram se nekada opušteno provesti onako kako želim. Pošto sada ne želim da me Cedric Klyde odmah skonta prijavila sam se pod ovim imenom pa što bude.

–Liliane Hurley? – konačno me prozovu nakon što jedan muškarac iziđe iz ureda. Ustanem, pa se malo poravnam. – Izvolite gospođice, možete unutra. – Udahnem duboko, nabacim svoj zavodnički pogled plus osmijeh pa uđem. On sjedi na stolcu, iznad njega stoji lijepa žena u kasnijim četrdesetima, zategnuta i puna filera. Kada me ugleda on obliže usne, osjetim se kao da u njegovim očima ovog trena ja izgledam kao komad nečega što bi u slast proždrao. Progutam poriv za povraćanjem, pogledam u ženu, ona me odmjeri, uvrne nosom i okrene očima. Kučka! Priđem i pružim mu ruku.

– Dobar dan gospodine Klyde. Ja sam Liliane Hurley.

– Liliane... – ponovi rastežući. – Prelijepo ime. Izvolite gospođice, sjednite. – Sjednem, žena se nagne pa mu nešto šapne na uho. On se nasmiješi.

– Ja vas ostavljam da razgovarate. Doviđenja – kaže pa sve njišući širokim bokovima, lupkajući žarko crvenim louboutinkama iziđe van puštajući da se vrata sama zatvore za njom.

– Ispričavam se zbog Ridley. Ona je moja tetka, nema veze s ovim, jednostavno je samo svratila da... Pa, da vidi tko su kandidati.

– Aha, ma ništa, u redu je.

– Vi ste gospođice Hurley zadnji za danas.

– Pa, dobro, ponekad je dobro biti i zadnji. Znači da ste ipak željeli primiti sve i niste među svima koji su došli prije mene našli nekoga zbog koga više ne bi bilo potrebe da mi ostali uopće uđemo, zar nije tako?

– Pa, vidjet ćemo. Recite mi zašto biste željeli raditi u mojoj zakladi? – nasloni se u stolac, skupi prste, pa me opet pogleda tim predatorskim pogledom.

– Trebam posao. Je li to pre jednostavno? Imam posao u banci na pola radnog vremena, ovaj ovdje koji je također takav omogućio bi mi da ispunim osam sati u danu i tako bih ostvarila veću plaću i naravno pogodnosti koje uz to idu. A, mislim da bi vam dobro došlo moje znanje ekonomije, za posao koji se treba obavljati. Odlična sam u vođenju knjiga i evidencijama, isto tako odlično baratam brojkama, računima, zapravo... Sve vam je navedeno u mom CV–u. – On privuče spis, otvori, pa malo kao pregleda. Zatvori i gurne ga nazad prema meni.

– Hvala vam na dolasku gospođice Hurley. – Molim? – Mislim da smo već našli nekoga tko će popuniti ovo mjesto. – Ti se jebeno šališ? Ne mogu vjerovati da ovo govori. Napravim se ucviljenom i da mi je teško, ali ipak dostojanstveno skopčam svoju torbicu i sako, pa ustanem. Pružim mu ruku ponovno.

– Hvala vama na utrošenom vremenu. Žao mi je što ne odgovaram onome što tražite.

– Ne bih rekao. – Koji k.?

– Kako to mislite? Sad ste rekli da...

– Možda niste za ovaj posao, jer ovaj posao nije za nekog poput vas Liliane.