ɪᴅᴇᴀʟᴀɴ ᴛɪᴍ (pauzirana)

1

"Je li puno patila?", upitala sam kroz šapat dok mi je glas pucao od plača.

"Dođite. Odvest ću Vas doma.", potpuno zanemarivši moje pitanje, priđe stolici na kojoj sam sjedila i pomogne mi da ustanem.

𝖇𝖆𝖈𝖐 𝖙𝖔 𝖙𝖍𝖊 𝖕𝖗𝖊𝖘𝖊𝖓𝖙

- Obrišem zalutalu suzu i pogledam na sat. Pola dvanaest. Ubrzo se bližila ponoć, a samim time i moja prva "misija".

- Ustanem i priđem ormaru. Uzmem crni kožni šorc i bijelu majicu. Obula sam bijele patike i kosu pustila da mi pada na ramena.

- Pozvala sam taxi koji je ubrzo stigao. Dala sam mu adresu i čekala da stignemo. Kada sam stigla na željenu lokaciju, platila sam mu i napustila auto.

- Skrenula sam iza ugla gdje je već bila glasna galama. Prišla sam jednom od štandova.

"Večer. Može li jedno pivo za mene?", ljubazno sam upitala momka koji je tu radio.

- Dok sam čekala da mi da pivo, posmatrala sam okolinu. Auta su odavno bila na startnim pozicijama i samo čekala znak za pokret. Vozači su bili pored svojih automobila.

- Pogled mi je odlutao do momka u crnoj majici koji mi prilazi. Lice mu je bilo tek jasno vidljivo kada ga je svjetlost štanda obasijala.

"Na tvome mjestu ne bih okretao leđa prodavačima alkohola na ovakvim mjestima.", izgovorio je hladno.

- Na njegove riječi sam podigla obrve, a on je prišao štandu.

"Šta si ubacio?"

"Ne razumijem.", izgovori dečko iza šanka, a ja se namrštim.

"Ako nisi ništa, popij ga, a mladoj dami daj drugo.", izgovori samouvjereno, a ja se poželim pobuniti.

"Na moj račun.", doda, a momak skrene pogled u stranu.

"Izvini, ali nisam tražila tvoju pomoć.", kažem otresito i prekrižim ruke na grudima.

"Pa baš šteta. Dobila si je. Ako želiš možeš da popiješ i ono prvo i da budeš drogirana i silovana negdje u mraku."

- Gruboća njegovog glasa ga je činila samo još opasnijim. Stao je naspram mene i prekrižio ruke na grudima gledajući me nekako mračno. Bio je za dvije glave viši od mene i to me činilo tako malom naspram njega.

"Samo sam želio da te upozorim, djevojčice. Ne šetaj se sama ovuda."

"A šta ako želim da se šetam sama?", upitam provocirajući dok uzimam njegovo pivo iz njegove ruke i ispijam povelik gutljaj.

"Loše ćeš završiti.", kaže prišavši mi još jedan korak.

- Stresla sam se i vratila mu njegovo pivo. Nasmijao se i pružio mi ruku.

"Hrabrija si nego što sam mislio. Davido.", predstavi se, a ja prihvatim njegovu ruku.

"Zoey."

- Davido Borttelli - šef italijanske mafije koja preprodaje djevojke u bijelo roblje. Nisam ga prepoznala. Nije ni bio sličan osobi sa slike.

- On je bio moj posljednji cilj. Do njega ssm trebala doći preko njegovog najboljeg prijatelja koji se također večeras trka ovdje.

"Učestvuješ?", upitam ga znatiželjno, a on odmahne glavom.

"Prijatelj.", izusti kratko.

- Već sam to znala. Znam sve o njemu. Ima 29 godina. Dolazi iz Rima. Vođa je jedne od najjačih italijanskih mafija.

"Ti?", upita sa osmijehom.

"Šta sa mnom?"

"Učestvuješ li ti?"

"Ne. Ovdje sam da gledam.", kratko i jasno kažem.

"Trebala sam doći sa prijateljicom, ali me ispalila u zadnjem trenutku zbog dečka.", slažem, a on se osmijehne.

"Očekivano kada su prijateljice u pitanju. Smatraju dečka važnijim od prijateljice."

"Kako ko. Meni nikada dečko ne bi bio preči od prijateljice.", izustim ono što je istina.

"Ako ti ne smeta, pridružio bih ti se u gledanju.", šmekerski se osmijehne, a ja slegnem ramenima.

- Uputili smo se prema tribinama i smjestili u prve redove. Pažljivo sam promatrala aute kada se zvuk pištolja oglasio i trka je krenula.

"Šta misliš, koji broj će pobijediti?", upita adultirajući na broj automobila.

"Tri.", kratko kažem, a on se osmijehne.

"Slažem se."

- Pogled mi odluta na tribine preko puta i moje oči sretnu oči onog inspektora. Sranje. Šta on radi ovdje?