Mariel Wright od tetke Demetrije dobija dvorac u Bathu. U želji da ga uredi na najmogući način, planove joj pomrsi zgodan stranac koji se iznenada u njemu pojavljuje. Akacio ima samo jedan cilj. Osvetiti se bratu zbog izdaje. Kada shvati da je sest...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mariel nije znala koliko je bilo sati kada je otvorila oči. Bilo joj je jako neudobno kada je noć provela na podu stare kolibe. Zbog bolova u vratu i leđima koje je neprestano osjećala, to joj svakako nije dozvoljavalo da dalje nastavi san. Ispravila se u sjedeći položaj. Prošla je prstima kroz svoju crvenu kosu. Na usnama je imala osmjeh. Razlog? Ponovo je sanjala svoju majku. To joj se dešavalo zadnjih sedam dana. Bio je to zaista divan san koji ju je podsjetio na činjenicu koliko je bila voljena. A sada je bila usamljena. Jedva je čekala uskoro da krene na put kako bih neko vrijeme provela u društvu svoje starije sestre Avery. Imala je toliko toga da joj priča.
Jedini izvor svjetlosti oko nje je bila vatra iz kamina. Oduvijek je mrzila hladnoću. Izgleda da će morati da se zahvali njemu koji je održavao vatru skoro cijele noći. Čula je jake udarce kiše čije su se kapljice odbijale od staklo prozora. Uskoro će svanuti. Pogled je vratila na muškarca koji je spavao čvrstim snom nekoliko koraka od nje. Blago njemu, ljubomorno pomisli Mariel. Taj uobraženi razvratnik najgore vrste je spavao poput najslađe bebe. Njegove crte lica su joj postale još više privlačne. Zna da je lijep pa to sigurno koristi kako bi sve što poželi dobio na lagan način. Nije mogla a da se ne zapita koliko je žena odvodio u svoj krevet. Nije to bila ljubomora, već samo obično razmišljanje.
Zašto je nekim ženama bilo suđeno da budu poljubljene u usta i da noći provode sa najljepšim muškarcima ispod plahti a nekima poput nje samo prvi poljubac je bilo udaljen nekoliko hiljada kilometara kao Sunce od Zemlje. To je bila velika nepravda. Možda nikada neće osjetiti taj dodir zanosnog muškarca kako klizi lagano po njenom tijelu. Mora da prestane da razmišlja o tome. Samo sebi dodatno nanosi bol. A ne smije se ponašati kao razmažena kćerka nasljednica, ipak ju je on na neki način zagrijao ove noći.
''Nadam se da uživaš u očaravajućem pogledu? Moj hrapavi glas, jamice na obrazima, sneni pogled su najljepši ujutru. Tako su mi bar govorile udovice i udate žene sa kojima sam provodio svoje vrijeme u njihovim krevetima.'' Akacio je i te kako bio svjestan činjenice da ga je očaravajuća crvenokosa ljepotica posmatrala neko vrijeme. Vila. Da, tako je. Ali zato nije propustio ni jednu jedinu priliku da je ne provocira. Obožavao je način kako njeno lice poprima crvenu boju, usne postanu još punije ako je to bilo više nego moguće, a oči.. eh, one su bile nešto jako posebno. Bile su veoma prksone. Sama činjenica da spominje druge žene pred Mariel, davala je jednu dozu zabavljenosti u ovom jako neobičnom razgovoru.
''Kako se samo usuđuješ da budeš nepristojan u društvu jedne dame? Po bontonu jedan džentlmen ne smije da da koristi riječnik jednog razvratnika. Ali zašto se ja uopšte i iznenađujem, kakda ti svakako nisi pristojan gospodin. I za tvoju informaciju, pogled nije uopšte očaravajući. Čak šta više, mnogo je ružan i neugledan.'' E tako, neka mu je izgovorila sve te riječi. Ljutito je ustala i počela da traži svoju haljinu. Nije planirala ni sekunde duže da provede sama sa Akaciom u ovoj kolibi. Danas je imala jako puno posla da uradi na svom imanju i nije htjela da gubi ni trenutka. Uspjela se veoma brzo sabrati, malo je nedostajalo da mu se baci u naručje kada je progovorio sa svojim seksipilnim jutarnjim glasom.
