Mariel Wright od tetke Demetrije dobija dvorac u Bathu. U želji da ga uredi na najmogući način, planove joj pomrsi zgodan stranac koji se iznenada u njemu pojavljuje. Akacio ima samo jedan cilj. Osvetiti se bratu zbog izdaje. Kada shvati da je sest...
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Bath
Iako je bila umorna, Mariel Wright je te večeri sjedila za stolom i pisala pismo voljenoj sestri Avery. Plamen svijeće je bio jedini izvor svjetlosti u sobi. Čak ni Mjesec nije bio na nebu, jer su se kišne kapi odbijale od prozorsko staklo. Spremala se oluja. Ugledala je munju ali nije se uplašila. Pogled je vratila na parče papira i nastavila da piše. Obećala joj je da će za par dana da krene sa kočijom i slugama do sestrinog dvorca. Nakon svih nezgoda koje su ih zadesili, Avery i Helmer su izašli još jači zahvaljujući svojoj ljubavi koji su osjećali jedno prema drugom. Mariel je bila mnogo srećna što je svako zlo bilo iza njih i što njena sestra nije bila ljuta na nju zbog svih dešavanja koja su se odigrala u prošlosti. Tek kada je konačno shvatila pravu istinu bila je veoma srećna. Njena sestra je bila nevina a sve grijehe je prepisala bivšem vjereniku kome čak ni ime nije željela na glas da izgovori. Dobila je oprost i ona će u buduće znati da ga cijeni. Spustila je pero sa strane a potom se zagledala kroz prozor. Bila je noć. Ali kako je bio mjesec septembar jesen se uveliko spremala da nastupi.
Zahvaljujući tetki Demetriji je dobila ovaj dvorac u Bathu, u koji se uselila tačno prije mjesec dana. Po prvi put u životu ima priliku da živi samostalno i da vodi svoje domaćinstvo na najbolji mogući način. Jedan dio života je živjela sa ocem i dvije sestre, nakon toga je živjela sa tetkom i mlađom sestrom a sada je ponosna vlasnica ovog dvorca. Nije bila usamljena. Naprotiv, od tolikog silnog posla jedva da je i mislila na tužne stvari. Zajedno sa domaćicom Emy i batlerom Andrewom uspjeli su da srede donji dio dvorca. Ah, kad se samo sjeti silne prašine i zagušujućeg mirisa kada je po prvi put nogom kročila na ovo mjesto. Sada je sve izgledalo potpuno drugačije. Uložila je mnogo novca i jedva je čekala da napravi prvi bal. Društvo takve stvari obožava. A i Mariel je jedva čekala da ugosti grofice, vikontese i ugledne plemiće.
Kada je završila sa pisanjem pisma, ustala je sa stolice i iz ormara pronašla je spavaćicu boje zrele jagode i odložila ju je na krevet. Prstima je povukla trakice na haljini i lagano se oslobađala odjeće.Sloj po sloj sve dok nije ostala samo u donjem vešu. Nije imala velike grudi a i njen struk je bio tanak. Nije znala da je u tom trenutku neko posmatra kroz napuknuti zid tačno pored slike mrtve prirode koja je gledala pravo na njen krevet.
Iznenada je obuze čudan osjećaj kada je obukla spavaćicu. Ponovo je čula korake. Znalo bi se događati da u zadnjih mjesec dana čuje zvukove koji su dopirali sa gornjeg sprata dvorca. Prvo bi pomislila da je napuštena mačka pronašla utočište. Stoga nije puno pažnje tome davala. Njena posluga svakako nije odlazila u taj dio dvorca bez njene saglasnosti. Oni su obavljali uobičajene poslove. Ujutro kada bi se probudila bila bi druga priča jer nije ništa čula, ali noću situacija je bila drugačija. Koliko god da je razmišljala i navela barem bezbroj razloga da to ne radi, ona je ipak uzela svijeću sa stola i zaputila se sama prema izvoru zvuka. Nije imala razloga da osjeća strah. Andrew je ionako bio umoran i za sada ga nije htjela probuditi. Ali ako primjeti bilo šta čudno ili što bi je moglo uznemiriti svakako će ga pozvati u pomoć. Pa.. neka avantura počne.
