Mariel Wright od tetke Demetrije dobija dvorac u Bathu. U želji da ga uredi na najmogući način, planove joj pomrsi zgodan stranac koji se iznenada u njemu pojavljuje. Akacio ima samo jedan cilj. Osvetiti se bratu zbog izdaje. Kada shvati da je sest...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Nalazio se u krčmi. Bila je noć. Akacio je sjedio za okruglim stolom koji je bio napravljen od hrastovog drveta dok su nasuprot njemu sjedila tri gospodina. Upoznali su se prije deset minuta, tačnije formalno su se pozdravili, kada je on stigao u krčmu i partija kartanja je mogla da počne. Susjedni stolovi su bili popunjeni. Očigledno je bilo to da će vlasnik krčme zaraditi dodatni novac zahvaljujući piću koji je prodavao. Ali međutim svakako je bila zanimljiva činjenica da su bili prisutni ljudi različitih statusa. Bogati i siromašni. Bilo im je podjednako važno da večeras dobiju novac. Ali Akacio još nikome nije otkrio svoju titulu da je bio vikont. Još uvijek će se lažno predstavljati. A partija kartanja mu je samo bila bijeg od stvarnosti.
On je imao odlične karte u svojim rukama, sada je jedino ostalo da čeka pravi trenutak da ih baci na sto. Već dvije noći za redom je dolazio u ovu istu krčmu i svaki put bi pobjedio svoje protivnike. Imana gubitnika se nije sjećao, a i sam je znao da će tako biti i ovaj put. Nije želio ništa da prepusti slučaju. Toliko je vjerovao u sebe a i u pobjedu koju će večeras da dobije. Djevoke koje su ovdje radile bi mu donosile bokal pun vina dok bi mu slale zavodljive poglede a korzet im je toliko bio spušten da su im grudi prijetile da se preliju preko ispranih haljina. Ni one mu se nije činile zanimljivim.
Nije ih želio ni pogledati a kamoli da ih odvede u krevet. Ni jedna od njih nije posjedovala ono što je njegova Beatris imala. A to je da ga zavede samo jednim pogledom bez da pomjeri prst da to i učini. Bio je siguran da će ova tri gospodina koja su sjedila nasuprot njemu vrlo rado odvesti neku od djevojaka koje su ovdje radili u svoj krevet nakon što izgube u kartanju. Jer svaka utješna nagrada je dobro došla. Do krčme, Akacio je došao pješice. Prijalo mu je da šeta i da koliko toliko svoje misli razbistri na mjesečini. Isto tako će se vratiti nazad do dvorca.
Ponovo je u svojim nosnicama osjećao male tragove mirisa jabuke i cimeta. Njegovi prsti su bili željni da ponovo prođu duž cijelog vrata i da se izgube u Marielinim grudima. Polako je počela da pada pod njegov uticaj i to mu se jako dopalo. Još samo malo. Strpljen-spašen. I dalje je znao jako dobro da očara svaku mladu dijevu koja mu se nalazila u blizini. Mada znao bih sebe grditi. Postojala je velika opasnost da ga ona očara, bez obzira koliko se on tome odupirao. Bila je lijepa, to nije mogao da porekne. I đavo ga odnio, nije ni sam sebi mogao da objasni zbog čega ga je toliko privlačila. Ko se dugo bori sa svojim neprijateljom, na kraju bez njega ne može. On to sebi ne može da dopusti.
Kao što je i predpostavio Akacio je pobjedio u kartaškoj igri. Njegovi protivnici su bili bijesni, ljuti i ogorčeni. To je sve što su imali a izgubili su. Nije mnogo obraćao pažnju na njih. Uzeo je kaput i izašao iz krčme. Jer da je ostao koji trenutak duže vidio bi u očima svojih protivnika da oni kuju osvetu. A ta osveta će mu pokucati na vrata za nekoliko dana. Kiša je počela da pada. Oh krasno, još će i da pokisne. Odlučio je da pronađe skrovište barem do jutra dok kiša ne prestane da pada. Ubrzao je korake. Kaput mu je bio mokar. A kosa pripijena uz lice. Ugledao je nešto što je ličilo na malu drvenu kolibu. Zahvalio se Gospodu iako je bilo dana gdje nije vjerovao u njegovo postojanje.
