Dvanaesto poglavje

1.5K 74 4
                                    

Tri godine kasnije

Mahmud

Proslo je tri godine odkada sam bio u Budvi.Moj brat je preuzeo hotel i uvek odlazio kada je bilo potrebno.Ja sam se posvetio poslovima u Turskoj.
Razveli smo se Merijem i ja ubrzo nakon sto smo pokrenuli postupak za razvod.Na prvom rocistu je sve bilo gotovo.
Ona se ubrzo udala za Tarika i sada imaju sina Serkana od dve godine i pet meseci.

Lejla je vecinom vremena provela samnom jer je njena mama imala tesku trudnocu.

Napocetku je bilo frke ali se sve smirilo i njen otac se pomirio sa tim da je ucinio gresku sto je bio otac kakav je bio.

Bilo je pompe i u javnosti jer se Turski tajkun razvodi a njegova zena se udaje za njegovog prijatelja .To je zaista ludo i neprihvatljivo za svet ali mi smo ostali da stojimo cvrsto na svojim nogama i nastavili sa svojim zivotima.

Nakon tri godine svi su zaboravili na te dogadjaje .

Danas ja i Lejla odlazimo u Bidvi jer sezona pocinje a ona je na raspustu i zeli da ide samnom.Kasnije ce doci i Merijem i Tarik sa sinom.

- Tata jel tamo lepo?- pita me Lejla

- Jeste duso prelepo je.Hotel je pored mora i uzivaces siguran sam u tome.

- Jedva cekam da stignemo - kaze veselo.

Misli mi lete tri godine unazad.Nisam je zaboravio.Irem vec tri godine zivi u meni i savest me izjeda zbog mojih postupaka ali nisam mogao drugacije tada a kasnije iako sam imao zelju da je nazovem nisam smeo jer mozda je krenula dalje a nisam znao sta da joj kazem.

Evo nakon tri godine opet gazim po isto tlo gde sam nekad gazio.
Gledam more ispred sebe a vidim nas zajedno u njemu.

Imao sam ja zene u ovih godina ali nijedna nije bila ona.Nijedna nije probudila u meni ono sto je ona .

Sigurno se promenila i sazrela u ove godine.Sada ima dvadeset sedam.Bila je osam godina mladja od mene a bila je tako posebna i tako vatrena da kada sam bio sa njom zaboravjao sam na sve.

Treci dan ovdje nosim Lejlu u setnju da upozna grad.Ona je velika ima vec petnaest godina i netreba joj drustvo moze sama ali problem je sto nezna jezik pa treba da se prilagodi.

Setamo a onda je ugledam.Seta pored mora dok je grli drugi muskarac.Pricaju i smeju se a odjednom maleni decak dodje do njih i ona ga uzme u ruke i pocne da ga baca u vis.

Udala se je.
Naravno da se udala nebi cekala kretena poput mene sto nije imao hrabrosti ni da se oprosti sa njom.

Ona je i dalje prelepa ,jos ljepsa nego sto je pamtim.Srecna je to se vidi cak i iz daljine iz koje je promatram.

- Tata sta gledas toliko- trgne me iz misli Lejlin glas i saberem se malo

- Zagledao sam se u more,zar nije prelepo?-

- Jeste tata prelepo je i ovde su ljudi drugaciji od nas potpuno- kaze odusevljeno

- Jesu duso takvi su.

Okrenem glavu i nastavimo sa setnjom.
Volim Lejlu vise nego ista na svetu.Kada se rodila i kada sam video kako me gleda sa njene male okice obecao sam sebi da cu joj biti otac kakav zasluzuje da ima.Trudim se svakog dana da je usmerim na pravi put.Bez obzira sta god da uradi bicu uvek na njenoj strani .Bicu joj podrska i oslonac u zivotu.

Dani se nastavjaju a mene zelju za Irem ne napusta i nakon toliko godina.
Video sam da je srecna i udata ali zelim da je vidim i izvinim joj se za to sto sam ucinio.
Samo da je vidim izbliza bar jos jednom.

𝑷𝒓𝒂𝒗𝒊 𝑼 𝑷𝒐𝒈𝒓𝒆𝒔̌𝒏𝒐 𝑽𝒓𝒆𝒎𝒆 🔚Where stories live. Discover now