Za sve moje vjerne obožavatelje koji su molili za ovu priču. Volim vas <3
Hodala sam oprezno, na prstima - nikad ne znate na što sve možete nagaziti u džungli. Mislim, svakog trena bi mogla iskočiti nekakva zmija, škorpion ili još gore pauk. Mrzim sve što ima više od četiri noge, apsolutno mrzim. Zrak je bio težak, vlažan i puno raznih otrovnih para. Sudeći po ostacima hrane koji su ležali oko mene, zalutala sam u brlog neke ogromne, opasne zvijeri. Znate ono, visoke otprilike sto devedeset i s oko osamdeset kila što se hrani pizzom i hamburgerima.
"I? Što kažeš?" oglasila se spomenuta zvijer spustivši moj kofer na pod.
"Na što?"
"Na moj stan, naravno."
"Stan? O, sorry ja sam mislila da je ovo smetlište."
"A malo je neuredan, ali moraš priznati da je dobar."
"Možda i bih da ga mogu vidjeti. Kunem se da ovdje ima više kutija za pizzu nego u pizzeriji."
Velika prednja noga mi se omotala oko vrata te me šapa druge noge počela češati po glavi.
Dobro, znam, pretjerujem, ali ne mogu si pomoći. Chris nije nikakva zvijer, ali izgled njegovog stana govori nešto sasvim drugo. Chris je moj... iskreno ne znam što. To su nekakvi komplicirani rodbinski odnosi. Pošto daleko živi rijetko ga viđam (zanemarimo li Skype. Hvala Bogu na Skypeu). Ovo ljeto ću ga pak viđati svaki dan. Pošto su moji odlučili putovati oko svijeta sljedeća dva mjeseca, ja sam odmah predložila da ostanem kod Chrisa pošto je prije par mjeseci kupio svoj vlastiti stan. Sad razmišljam je li to uopće bila tako pametna ideja.
"Budi sretna da ćeš ovdje barem jesti pravu hranu," komentirao je Chris i dalje mi mrseći frizuru.
Umjesto odgovora dobio je lakat u rebra.
VOTE, COMMENT, SHARE WITH YOUR FRIENDS! Možda je kratko, ali to je ipak prolog.
YOU ARE READING
Ljeto s vukovima
FantasyLeah je prisiljena provesti ljeto sa svojim dalekim, poprilično neurednim rođakom Chrisom koji je upravo uselio u svoj vlastiti stan. Upoznavši Chrisove prijatelje, malo pomalo, dolazi do zaključka da ovdje nešto smrdi, a to nešto nisu Chrisove čar...
