Ljeto s vukovima

8. Izlet ili...

"Definitivno govno. Ne bih htjeo biti na tvom mjestu," rekao je Nick paleći si cigaretu.
"Znao sam tipa prije koji je kopao po obiteljskom stablu (kao jednog dana za unuke) i našao da mu je familija sklona demonskim opsjedanjima i samoubojstvima. Brr."
"Nick!" Adrian je upotrijebio svoj prijeteći ton, ali ovaj je samo slegnuo ramenima uz riječi: "Samo objašnjavam curi kako stvari stoje."
Adrian je uzdahnuo i primio za čelo.
"Mislim da bi bila dobra ideja da odeš doma."
"Najbolja večeras."
Ustala sam brzinom munje i uzela svoje prnje. Adrian me uhvatio za rame u zadnji tren prije nego sam odletjela.
"Čekaj. Uzmi ovo. Nazovi me kad... kad se sve smiri."
U ruke mi je dao posjetnicu:
Adrian Schlimann
87000 547 06

Došla sam kasno kući i bila sam umornija od mučenog pa umorenog čovjeka, ali nisam mogla zaspati. Nikako nisam mogla ni zaklopiti oči. Upalila sam TV samo da ne bude tišina u stanu.
"... može biti vaša za samo trideset devet devedeset. Dobro ste čuli, za samo trideset devet devedeset možete poslati vladnik ove nevjerojatne kreme za skidanje madeža od konjske sline..."
Bolje tišina nego to.

"... sreće. Vidim da će poduzeće u kojem radite upasti u financijske probleme. Podijelit će se puno otkaza. Moja preporuka je da, ako ne želite dobiti otkaz, nabavite mačku i da..."
Ah, tarot - da imam tih para, prankala bih ih već davnih dana.

"Ah, ah... grrah... ah, ah, a-a-ah... Aaaa!"
Slap!
"Aaaa!"
"Tko je bio zločesta curica, ha? Tko?"
Gasi to! Gasi! Moje djevičanske oči! Jedno su pornići, ali drugo kad ljudi oživljavaju scene iz Pedeset nijansi sive.

"... obitelji poginulih preuzet će tijela negdje tokom sljedećeg tjedna..."
Uh, vijesti - čini se jedina normalna stvar na TV-u trenutačno.
"Hvala, Mindy. A sada se vraćamo nazad u naše krajeve. Danas oko pola sedam opljačkana je glavna poslovnica Easteren banke u Springfieldu..."
Uff, to je dvadeset kilometara od nas. Nadam se da nije riječ o serijskim pljačkašima koji se sele iz grada u grad.
"Srećom nitko nije ozlijeđen. Banku su opljačkala četvorica muškaraca sa skijaškim maskama. Uspjeli su uzeti dva milijuna dolara i pobjeći prije dolaska policije. Iz neslužbenih izvora saznajemo da policija trenutačno traga za organiziranim timom od šestorice do devetorice muškaraca između sedamnaest i dvadeset osam godina... A sada vijesti iz svijeta sporta. Naša nogometna reprezentacija plasirala se u četvrt..."

...

"Haha definitivno. Ono, nisu to ni očekivali."
"Da, da. Ajde upadajte više ako hoćete popit pivicu, ali nemojte dizati veliku buku - ne znam da li Leah još spava."
Wut? Što se dešava? Otvorila sam jedno oko i ispred sebe ugledala daljinski. Što? Sad stvarno ne znam što se deš... Oh, shit - zaspala sam pred televizorom. Chris i dečki su se očigledno vratili (mater im njihovu glasnu). Lijeno sam se ustala i krenula ih pozdraviti u kuhinji gdje su tiho nazdravljali pivom.

"'Jutro. Kako je, zijev, bilo?"
Dečki su poskočili tri metra u zrak, a ja sam zurila u njih kao da su mi vanzemaljci sletjeli u kuhinju i skuhali si po šolju šteneće krvi. Cijela Chrisova kompanija, to jest ona veličanstvena sedmorica iz garaže nekako je stala u kuhinju. Svi su bili u crnom i s onim malim radijima na remenju. Na glavama su nosili crne najlon čarape ili, kao u slučaju braće Cupcake, skijaške maske. Gdje su to oni išli na izlet?!

Tek tada sam primjetila što im stoji ispred nogu: dve velike, crne sportske torbe. Jesu oni...? Ma ne. Nemoguće... Ali...?... Shit. Bijesno sam zakoračila prema njima i sagnula se nad torbe.
"Koji je vama dečki vrag?! Jeste vi normalni?! Morate to vratiti odmah ili nešto! Ne možete samo tako opljačkati ban..."
Otvorila sam jednu od torbi i kao da mi je nešto naglo izbilo sav zrak iz pluća.
"Ne možete samo tako opljačkati banku krvi."

Oh, što ste dugo čekali ovo, a i ja zajedno s vama. No, evo ga tu je i osmo kratacno, ali zanimljivo poglavlje. Uživajte!
Vote, comment, share and laugh as much as you can.