Ljeto s vukovima

6. Pusica u bubanu glavicu

Adrian, kako sam saznala da se zove moj spasioc od potpunog gubljenja, imao je predobru ekipu. Njegovi frendovi Nick i Landon bili su za crknuti od smijeha. Mislim da mi je negdje, tijekom večeri, ispao bubreg od smijanja, kunem se!

"Imam još jednu, imam još jednu!" govorio je kroz smijeh Landon.

"Sjedim jedno večer u nekom baru u centru i čekam ovog tu idiota," reče mahavši usput rukom prema Adrianu koji se još držao za trbuh i tresao od tihog smijeha, "kad uđe neka ženska, a ono sise ispadaju na sve strane. Još neka jeftino ofarbana crna kosa, speglana..."

"Daj, zvučiš ko frizer. Da nisi peder? Oh Bože, Ladon izlazi iz ormara!" bacio mu se Nick koji je bio čisti drama queen.

Popeo se na stol i dohvatio najbližu punu čašu u kojoj je baš slučajno bila moja Coca-Cola i digao je visoko u smjeru plesnog podija.

"Dragi prijatelji, moli vas podignite čaše za..."

"Ma daj sjedaj i pusti me da završim!" povukao ga je Landon za nogavicu nazad na sjedalo.

Ovaj ga je poslušao i svi smo s očekivanjem pogledali Landona koji je stvarao dramsku napetost namještajući svoju pola zblajhanu, a pola ljubičastu kosu. Da, dobro ste pročitali i ne, prilično sam sigurna da nije ni homo ni bi. Nije ni čudo da se lik, bar malo, kuži u kosu.

"Uglavnom sjedne ona sama za neki stol sva važna i s nosom u zraku. Ubrzo dođe do nje jedan tip i pita je što će popiti. 'Ništa, kretenu jedan, zar ne vidiš da čekam dečka?!' A lik njoj samo odgovori fino glasno da ga svi čuju: 'Ja sam konobar.'"

Svi smo počeli urlati od smijeha i ljudi u blizini su nas čudno pogledavali. Pitam se misle li da smo pijani ili da su nas pustili iz ludnice za vikend.

Nakon što smo svi konačno došli do zraka, Nick je započeo novu priču: "Kad sam bio klinac, poslali su me u neko ljetovalište za djecu. Bilo nas je četvorica u sobi: troje nas koje se htjelo zabavljati i taj jedan popišanac koji se ulizivao svima ovim odraslima koji su tamo radili da paze na nas. Jedne večeri mi smo odlučili kao da se odšuljamo i okupamo jednom po mraku, samo onako, bilo nam je to fora. Ne znam zašto, zvali smo i tog popišanca, ali je on rekao da mu se ne da te je obećao da nas nikome neće odati. Sve je išlo po planu, bilo nam divno, dok nije došlo jutro. Ujutro su nas pozvali na razgovor, malo se derali na nas i isključili nas iz svih aktivnosti cijeli taj dan, a baš je trebao biti nogometni turnir. Znali smo tko nas je izdao pa smo fino skovali plan. Tu smo noć do tri ujutro samo pričali priče o duhovima skupa s popišancom i ovaj jedan tip ispričao je jednu o dečku koji je saznao da je žena, poludio od tuge i bacio se s litica. Kad smo otišli u krevete, pravili smo se da spavamo, dok popišanac nije zaspao. Fino smo mu u gaće izlili kečap koji smo ukrali iz kuhinje te smo mu usta namazali ružem koji smo posudili od neke cure. Eh, koji idiot: sljedeće jutro je takav istrčao van prema uredu voditelja ljetovališta vičući: 'Vi ste krivi! Ne želim biti cura! Hoću svoju mamuuu!"

Kad pridodate toj priči još Nickov način prepričavanja dobijete ubojitu kombinaciju jer se počnete gušiti od smijeha baš kao i ja. Molim vas samo da izbjegavate oštre predmete, dok se smijete Nicku, kao na primjer noževe, škare, rubove stepenica i klubskih stolova da se ne nabodete ili o njih udarite... baš kao ja. Kunem se, odzvanjalo mi u mojim lubanjskim prostranstvima. 

"'Bem ti, od čega rade te stolove?!" rekla sam držeći se za mjesto na čelu na kojem sam bila sigurna da će biti velika kvrga sutra ujutro.

"Pravi mramor," Adrian je pokucao po njemu.

"Mogu potvrditi kvalitetu," našalila sam se maknuvši ruku s glave da popravim haljinu."

"Shit, krvariš," rekao je Nick zabrinuto nagnuvši glavu bliže mene da bolje pogleda.

"Ozbiljno?"

Pogledala sam ruku kojom sam držala na čelu. Na njoj je uistinu bilo krvi kao i na mojoj haljini sada. Ma divno! Kada izađem van, zaustavit će me neka žena i pitati želim li biti u reklami za Vanish.

"A nije tako strašno," tješio me Nick na što je Landon raširio ruke i krenuo onim maznim glasom kojim govore djeca: "Daj vampiru da ti da pusicu po bubanoj glavici, da ti bude bolje."

I nakon toga se nasmiješio veselim, bijelim, blistavim, očnjastim osmijehom.

VOTE, COMMENT, SHARE AND BE PATIENT.

Osjećam se kao da nisam tjednima ništa objavljivala. Bojala sam se da mi je od ove vrućine mozak isplahnuo. Sorry društvo na ovako kratkom, uglavnom nezanimljivom poglavlju, ali za par dana odlazim na godišnji te ne znam kad ću se točno vratiti i hoću li uspijeti tamo napisati novo poglavlje te sam osjećala da vam dugujem ovo... a usput uživam u ulozi sretnog sadiste jer ste vi ostavljeni da sjedite na rubu i ne znate što slijedi, muwahahaha! 

P.S. @mihaela_g nadam se da nije previše cliche ;)