Kraj. Zadnji dan sa svojim razredom. Zadnji dan kad smo svi skupa (Jer moramo biti). U tom razredu su ljudi s kojima sam od rođenja. Nedostajat će mi.
Hodam po polupraznom parkiralištu u crnoj ljetnoj haljinici s rozim detaljima. Zamišljam kako će sve biti kad se rastanemo. Sada se svi kao užasno volimo, a zapravo jedva čekamo da se riješimo idiota s kojima smo proveli pola života jer su se oni (Nažalost) pretvorili u umišljena čudovišta. Kada bih neke ljude mogla upoznati s ljudima koji su nekad bili, bilo bi kao susret dvojice potpunih stranaca. Između tih 25 čudovišta, postoji njih 4 koji još uvijek nisu poprimili čudovišni oblik. To su moji prijatelji. Oni su jedini razlog zbog kojeg sam u toj haljini na parkiralištu. Moje crne balerinke koračaju prema oproštajnoj zabavi 8.e razreda. Ulična svijetiljka stvara veliku sjenu ispred mene. U daljini vidim svijetla i ljude sa čašama u rukama. Hodam tako, sama u svom svijetu, kad odjednom osjetim da mi se netko približava s leđa. Čula sam tiho lupkanje Mijinih drvenih podpetica i njene pokušalje da utiša disanje (Koji su na kraju, ipak ostali samo pokušaji). Pravim se da ju ne primjećujem. Stavlja ruke na moje lice i govori dubokim glasom: "Nikad nećeš pogoditi 'ko je!" Okrećem se s osmijehom: "Mia! Nikad ne bih rekla da si ti! Uopće nisam čula tvoje štikle!" Izgledala je prekrasno u ljubičastoj haljini kojaj joj se skoro vukla po vrućem betonu. Hodale smo zajedno i bile smo sve bliže odredištu. Sad smo već mogle čuti cajke koje su puštali. Došle smo pred vrata i ja sam pogledom počela tražiti Lea i Frana. "Našla sam Frana.", rekla sam Miji, "Tamo je kod stola s hranom". Logično da je bio. On je poznat po tome da jede puno, a ne deblja se ni malo. Došle smo do njega. "Jeste vidjele Lea?" upitao je punim ustima. "Prvo prožvači!", govori mu Mia bezobrazno. Rekla je ono što sam ja pomislila, Fran je stvarno pokvario cijelu svoju sliku kada je otvorio usta puna poluprožvakanog čipsa. Bio je zgodan večeras, što je čudno za njega (Vjerojatno ga je mama natjetala da to obuče). Na sebi je imao bordo košulju kratkih rukava, leptir mašnu i crne hlače. Kosa mu nije bila raščupana, nego počešljana i, zapravo, izgledao je kao da je potrošio pola života u stavljanju svake vlasi na njeno mjesto. "Mislim da on još nije došao", rekao je, no ovaj put sa zatvorenim ustima. Upravo nakon što je to rekao, do nas je došao Leo. Na sebi je imao poderane traperice i crnu košulju. Fran je bio puno svečaniji, ali Leo je bolje izgledao. S vremenom, muzika se pojačavala, stigao je alkohol, mnogi su se napili. Mia i ja smo se zabavljale, komentirale sve u prostoriji. Popile smo malo, da ne zaostajemo za društvom. Zapravo.. Ja sam popila malo.. Mia se napila. U svom tom ludilu, vrućini, tami i buci osjetila sam kako mi netko dodiruje ruku. Bio je to Leo. "Prati me." Moja ruka se znojila u njegovoj. Gurali smo se kroz gomilu sve dok nismo izašli van. Zrak je bio gust i težak. Nebo je bilo puno zvijezda, bila je to prava lipanjska večer. Leo je hodao malo ispred mene. Nisam ni primjetia kada mi je pustio ruku. Hodali smo po onom parkiralištu, pa po mračnim ulicama, sve dok on nije sjeo uz zid neke kuće. Sjela sam pored njega. Znala sam da nije dobra ideja sjedati u haljini na rosnoj travi, ali me stvarno to nije zanimalo u tom trenutku. Pogledala sam u nebo. "Nadam se da ti se sviđaju zvijezde koje sam ukrao za tebe.", rekao je uz smješak. "To su najljepše zvijezde koje je itko ikada ukrao za mene.", nasmijala sam se: "Nije kao da niko već nije krao zvijezde za mene." Nasmijao se, iako je fora bila loša. "Lijepo ti obasjavaju lice", rekao je. "Daj šuti...Pijan si.." Nije odgovorio. Sjedali smo tako: moja ruka na travi, njegova na mojoj, i gledali ukradene zvijezde. Nakon nekog vremena, ustao se. Pružio je ruku prema meni, da mi pomogne da ustanem. "Ja sam velika curica, mogu i sama ustati", rekla sam. "Oprosti.. Nisam primjetio." Hodali smo dalje gradom. Gurnuo me je rukom, vratila sam mu (Naravno, puno slabije.) "Šta ti je?", upitao je. Pravio se da on nije prvi počeo. Gurnuo me nježnije i prislonio me uz zid. Bio mi je toliko blizu da sam mu mogla čuti otkucaje srca. Usne su mu bile centimetar od mojih i napetost u zraku je rasla. "Srca nam jednako kucaju", rekao je šaptom i blago se nasmijao. Mirisao je po alkoholu i mentolu. "Zaljubljen sam u tebe, Una". "Zašuti i poljubi me", rekla sam mu. Nasmijao se i onda prislonio svoje usne na moje. Nikad se nisam ljepše osjećala. Nikad neću zaboraviti okus mješavine mentola i alkohola u njegovim ustima.
