Fran: Hoćeš van?
Ja: Kad? Gdje? S kim?
Fran: 19, park, samnom bleso.
Ja: Vidimo se onda
Željela sam izaći s njim. Dobar je prema meni u zadnje vrijeme i više nije čudno kad ostanemo sami. Mislim da i on to zna. Zato me je i pitao za večeras. Zaključala sam mobitel i okrenula se još jednom u krevetu. Bilo je devet sati- prerano za gledanje ( Preko ljeta. ). Ipak sam se odlučila ustati i napraviti nešto korisno. Jesti. Majke opet nije bilo. Prošlo je par dana od moje doživotne kazne i sad opet imam mobitel. Mia je otišla na more, ranije nego inače, a Leo je bio kod rodbine. Otišao je na tri dana jer ga je tata natjerao. Ostala sam sama s Franom u ovoj rupetini. Bilo mi je smrtno dosadno jučer jer Leo nema interneta pa se nismo mogli dopisivati. Obukla sam kratke hlače bez obzira na to što nemam dobre noge i što je vani prohladno od jučerašnje kiše koja je nenadano oprala cijeli grad. Otišla sam u garažu, uzela bicikl i odvezla se do pekarne. Kupila sam nešto za jelo, odvezla se kući i pojela to ispred televizora. Prikazivali su reprizu finala nekog lošeg kuharskog natjecanja. Zbog hrane koju su prikazivali, moj doručak je izgledao kak hrana za životinju. Par puta sam prebacila program ali sve što sam našla bile su reklame za sprave za mršavljenje. Uzela sam mobitel u ruku i otišla na Facebook. Sve što sam vidjela bile su slike nekih glupača koje misle da sve nas zanima njihova nova frizura ili to što su namazale usta ružem i ljubavni statusi. Moja generacija je jednostavno preglupa da smisli nešto bolje od toga. U glavi su mi se počele okretati slike od one večeri s Leom. Sjećala sam se svakog osjećaja i svake riječi. Nedostajao mi je.
Izašla sam iz kuće u 18:45, otišla do parka i sjela na klupicu. Zagledala sam se u daljinu. Leo nije izlazio iz moje glave. Čula sam mu glas i čula sam kako diše. Prisjetila san se njegovog mirisa i pustila da me ispuni. Osjećala sam se kao da sanjam, kao da sam van ovog svijeta. Osvijestio me Fran koji me je dotaknuo po ramenu, da znam da je tu. Sjeo je pored mene. Ruke je prislonio na koljena a glavu na ruke, izgledao je kao da mu se sve što ima raspada. Na sebi je imao trapetice i majicu dugih rukava, kao da nije ljeto. Izgledao je pomalo smiješno. Nisam ga pitala što mu je, samo sam mu stavila ruku na leđa, da zna da sam tu za njega. "Stela?", upitala sam. "Ne, jedna druga." Pogledala sam ga iznenađeno. Nisam vjerovala da je moguće. Stela više nije u igri. "Skužio sam da sam predobar za nju.", rekao je i prošao rukom kroz kosu. Nasmijala sam se, jer je to rekao kao neka žena nakon 40 godina braka, koja je napokon shvatila da se udala za krivog. Uživala sam u njegovom društvu. Otišli smo u dućan po sladoled i sjeli na tribine. Gledali smo zalazak sunca. Nebo je poprimilo bakrenu boju koja je sve vise sivila. Smijali smo se, glupirali i pričali o najvećim glupostima koje smo mogil smisliti. Kako je nebo crnilo, teme su bile sve ozbiljnije i smijeh se sve manje čuo. Na kraju je skroz nestao i ostale su samo ozbiljne teme za koje smo bili premladi. Jako mi se svidjelo to što su nam se glasovi nesvjesno utišali toliko da smo skoro šaptali. "Misliš li da bih joj trebao reći?", riječi su mu jedva izašle iz usta. "Mislim da bi, bez obzira na to kako će reagirati.", rekla sam smirenim glasom. "Kak da joj kažem, znaš da nisam dobar s riječima. Misliš da bi ju mogo samo zbarit?", upitao je nesigurno. Potvrdno sam klimnula glavom. "Hoćeš mi reći ko je ženska?", upitala sam. Stvarno me zanimalo tko je ona. Mora biti opaki dobra da zamjeni Stelu. Fran je veliki romantik, zaljubljen je od kad zna za sebe. To nebi bilo loše da ga je jedna od njegovih velikih ljubavi htjela, ali ovako je samo beznadan slučaj. Uvijek odabere neku koja je predobra za njega. "Ne mogu ti još reć, ali budeš saznala u svakom slučaju." Ustala sam se jer sam morala kući ( Ne želim opet u doživotnu kaznu.). Ustao je i on, pratio me je doka sam silazila sa tribina. Bilo je mračno jer ulična svjetiljka nije radila i jedva sam vidjela gdje stajem. Fran je sigurnim korakom sišao i čekao me je dolje. Bila sam presretna kada sam pomislila da sam došla do zadnje stepenice. Zakoračila sam ravno i skoro pala. Fran me je uhvatio. Držao me je čvrsto u zagrljaju iako to više nije bilo potrebno. Bez obzira na mrak, osjetila sam njegove oči na sebi. Pogledala sam prema njemu. "Znaš da sam loš s riječima." , rekao je. Osjetila sam kako mu se glava približava mojoj. U tom trenutku mi je kroz glavu prošlo: " O ne, ne mogu to biti ja. Zašto to nije mogla biti neka druga. Opet će imat slomljeno srce. Kako svaki put kad nađem dečka dođe još najmanje petero njih." I onda sam osjetila njegove usne kako se lagano pomiču na mojima. Nisam znala što da radim. Bilo bi potpuno krivo uzvratiti poljubac, ali biti ću potpuna kučka ako ga sada odbijem. Morala sam razmišljati brzo. Baš kada sam odlučila nešto učiniti, odmaknuo se. "Nisi valjda s Leom.", šutjela sam. "Koji sam ja kreten." Rekao je, odmaknuo se, uzeo svoj bicikl koji je bio naslonjen na zid, popeo se na njega i odvezo se što je brže mogao u smjeru njegove kuće.
