4. poglavlje

96 13 4
                                    

Zvao me je, pisao mi poruke. Nisam mogla odgovriti. Nakon što sam se probudila i sišla u prizemlje kako bi nešto doručkovala, na stolu sam ugledala majčinu poruku: "Drago mi je što si sinoć došla tako kasno. Sada barem imam novi mobitel. P.S. Leo ti kaže: 'Jutro ljepotice' ". Došla je s posla oko pet popodne i sjela ispred računala. Moj mobitel je stavila pokraj sebe i nasmijala se svaki put kad bi zazvonio. Nekad mi je čak sarkastično pročitala Leovu poruku, tek toliko da mi digne tlak. Bila sam ljuta. Jako ljuta, ali nisam joj dala da to vidi. Znam da bi trebao postojati neki tajni odnos majke i kćeri, neka nevidljiva veza koju nitko ne može prekinuti. Kod nas nije postojala takva. Stalno smo se svađale, a kad nismo, onda smo se pravile da ne postojimo. Mogle smo se ignorirati tjednima. Tako je od kad je tata poginuo u prometnoj nesreći. Bio je pijan i zabio se u policijsko vozilo. To je vrlo zabavna priča kad ju majka ispriča, ona nikada nije voljela oca. Uvijek je bila hladna i suzdržana dok je on krvario za njom. U sedam sati, majka je obukla usku bijelu haljinu s crnim detaljima, kosu je podigla sa lica i obula je crne štikle. Rekla je da odlazi na poslovnu večeru i da će doći sutra ujutro jer je restoran u hotelu i daleko. Opravdavala se kao da ja nisam znala da se ide naći sa šefom, ali ne na poslovnoj večeri u restoranu, nego u hotelskoj sobi. Rekla je da me neće zaključati jer mi vjeruje i jer zna da sam ja dovoljno pametna da mogu i sama zaključiti da nikad neću vidjeti mobitel ako napustim kuću. Otišla je autom. Deset minuta nakon što je otišla, netko je pozvonio na vrata. Otišla sam otvoriti. Pred vratima je stajao Leo. Odmah me je, bez riječi poljubio. Rekao je kako je bio jako zabrinut za mene jer mu se je javila moja mama na mobitel i rekla mu da me više nikada neće vidjeti. "Nije ništa strašno, mama drami jer sam došla kasno doma. Ne znam koliko će to sve trajati, a znam da je s njom sve moguće.", rekla sam. "Ja sam te zvao, nakon što mi nisi odgovorila na ni jednu od mojih 500 poruka i ona se javila i rekla je da slobodno zovem i da pišem poruke jer te više nikad neću vidjet ako još jednom zazvoni mobitel. Nisam znao šta da radim, pa sam uzeo bicikl i vozio ko totalni kreten do tebe. Znam da je ludo, ali nisam mogao izdržat da te ne vidim.", nisam odgovorila, samo sam ga poljubila i rekla tiho "Sve je oke." Upitao me gdje je majka sada, rekla sam mu da je nema i da se ne planira vratiti do jutra. Otišli smo u dnevnu sobu i sjeli na moj crni, veliki kauč. Naslonila sam glavu na njegovo krilo, a on se igrao mojom kosom. Gledala sam ga ravno u oči dok mi je govorio o svojim roditeljima. Našla sam novi svijet u njegovim očina i potpuno se izgubila u njemu. Ponekad je spusto pogled na mene "Zašto me tako gledaš?" Bila sam blizu da mu kažem ono 'Jer si prekrasna' iz filma Krive su zvijezde, ali sam to radije zadržala za sebe "Nemam pojma", rekla sam. Nastavio je pričati i pogled mu je opet odlutao u daljinu. Ne znam zašto me taj pogled toliko očaravao, a da budem iskrena, nisam se pretjerano ni otimala. Još je uvijek pričao kada sam se ustala i otišla po vodu. Sjela sam natrag blizu njega i prislonila leđa na naslon kauča. Pomaknuo je moju kosu sa lica i poljubio me u obraz. Sasvim mi se približio, djelili su nas milimetri. Odvojila sam se od naslona, a on mi je rukom prešao preko leđa i naveo me da legnem na kauč. Bio je iznad mene i imao je otvorena usta, spremna na poljubac, baš kao i ja. Disali smo jedno u drugo i ni on ni ja se nismo usudili napraviti sljedeći korak. Usne su nam se spojile, on se odmaknuo i utisnuo mi nježno poljubac u vrat, zatim se ponovno vratio na usne. Osjećala sam kako mi struja prolazi kroz tijelo dok mi je jedom rukom prelazio preko obraza i dok mu je druga ruka našla put pod moju majicu. U tom malom prostoru između mene i njega, tu je bila nesreća jer nas je dijelio zrak i par slojeva odjeće, a nije nas trebalo dijeliti ništa. Cijelo vrijeme me je ljubio sporo i nježno i uživali smo u svakom trenutku, kada je odjednom prošaptao: "Budi moja." Trbuh mi se počeo prvrtati i osjetila sam kako su mi se zažarili obrazi, on je nastavio utiskivati male poljubce po mom vratu i obrazima. "Mislila sam da već jesam.", rekla sam a on se blago nasmijao i legao pored mene. "Kako sam bio glup... Mogao sam te već odavno imati, mogao sam te odavno poljubiti, jednostavno me je bilo strah da ćeš me odbiti." Nisam mu dogovorila, samo sam ga još jednom poljubila, i zaklopila oči. Zaspala sam u njegovom zagrljaju i tako se i probudila. Niakad nisam vjerovala u raj, možda sam ga samo zamišljala. Bile su to slike sa puno svijetlih boja koje se preljevaju po oblacima i nebu i anđeili i ostale gluposti kojima djeci pune glave. Od tog trenutka moja slika raja se potpuno izmijenila. Od tog trenutka moj raj bila je moja glava na njegovim prsima, njegove ruke omotane oko mene i njegov miris. Apsolutno bi sve bilo savršeno da se moja luda glava nije prisjetila da će majka doći i da se za par minuta nakon što sam to pomislila u dvorištu nije pojavio bijeli automobil iz kojeg će izaći žena u bijeloj uskoj haljini. Brzo sam probudila Lea i on je još sav pospan iskočio kroz prozor dvije sekunde prije nego što je ona ušla u dnevnu. "Una!", usklikne majka iznenađeno. Nije očekivala da ću za vrijeme praznika biti budana u sedam ujutro i da ću ju dočekati sjedeći u dnevnoj sobi. "Od kud ti tu tako rano?!" Slagala sam joj da nisam mogla spavati i da sam se još u šest digla i došla gledati televiziju. Izgledala je kao da je povjerovala. Otišla sam u svoju sobu i srušila se na krevet. Proživjela sam najljepšu noć u svom životu, a tada toga još nisam bila ni svjesna.

Prati meDonde viven las historias. Descúbrelo ahora