Probudilo me zvono na mobitelu. Bezvoljno sam se javila "Gdje si ti jučer nestala?!" "Mia, ne mogu te slušat kak se dereš ovako rano ujutro." Tada je, potpino smirenim glasom rekla: "Una, ljubavi, tri popodne je. Nisi se valjda sad probudila. Do kad si ti sinoć bila budna?" Nisam joj mogla odgovoriti. Nisam imala pojma kad sam sinoć došla kući. "Nemam pojma.. Valjda sam bila pijana.", slagala sam joj. Naravno da nisam bila pijana. "Dobro, tražila sam te samo da znaš. Pitala sam Anu jel te vidjela, i ona je rekla da si otišla sa Leom. Kasnije kad sam izašla van, vidjela sam Lea kak se hvata nekom kurvom i onda sam se sjetila da je Ana vjerojatno bila pijana ko letva pa sam odustala od potrage." Ostala sam bez glasa. Oči su mi se nakupile suzama. Okrenula sam glavu u jastuk i tiho zaplakala. Pazila sam da me Mia ne čuje. Mobitel mi je pao na pod, čula sam kako Mia urla. Nisam se obazirala. Sve što mi je bilo u glavi bila je rečenica: Leo se hvata s nekom kurvom. Odzvanjala mi je u glavi kao crkvena zvona pred misu. Bilo bi dobro, da se ta rečenica nije mješala sa onom "Zaljubljen sam u tebe, Una" i da se uz to nisu naizmjenično pojavljivale slike od sinoć i slika Lea s nekom ženskom. Pitala sam se je li i njoj krao zvijezde. Čvrsto sam vjerovala da to kaže svakoj fufi na koju naleti. U najmanju ruku, osjećala sam se kao da me pregazio veliki tenk na kojem je nacrtana Leova faca. Nakon nekoliko trenutaka sam se malo sabrala. Shvatila sam da Mia još viče. "Ei.", rekla sam tiše. "Gdje si nestala?! Derem se ko bleseva već 100 godina! Morala sam nešto smisliti. "Pao mi je mobitel iza kreveta, nisam mogla do njega." "Oprosti onda.", zastala je na trenutak, "Dođi u park oko 6. Može?" Dvoumila sam se. Znala sam da će tamo biti Leo. Nešto me natjeralo da odgovorim: "Da, doći ću."
Glava mi je pucala. Bila sam bijesna. Ne na njega, na sebe. Dobro sam znala kakav je. Kako sam mogla dopustiti da me smuva svojim glupim uletima. Odlučila sam ustati,i malo se srediti. Bilo je 17 sati kada sam doručkovala. Odlučila sam da neću šiziti, nego ću mirno čekati njegov potez. bilo je 17:20 kada sam napustila kuću u nadi da ći nekoga sresti u gradu jer nisam mogla izdržati sama sa svojim mislima. Trebalo mi je punih 5 minuta da dođem do parka. Tamo naravo nije bilo nikoga osim neke djece. Zabuljila sam se u njih. Neka djevojčica je pala na pod i rasplakala sa. Tada je do nje došao neki čovjek za kojeg sam prepostavila da joj je otac i pružio joj ruku da joj pomogne ustati. "Vidiš, njoj treba pomoć da ustane.", čula sam Lea kak omi dolazi iza leđa. Sjeo je do mene, i tiho me upitao jesmo li sami. Kad sam potvrdno klimnula, prislonio je svoje usne na moj obraz. Izmakla sam se. "Dobro. Sinoć ti nije smetalo." Htjela sam ga ošamariti i derat se na njega ko neka ljigava razmažena balavica... Ali nisam. "Nije mi smetalo sve dok nisam saznala za tvoju prijateljicu od sinoć.", rekla sam najmirnije što sam mogla i naglasila riječ prijateljicu. "Čekaj.. od kud ti", nije ni stigao dovršiti, jer se pred nama stvorio Fran. Prišao je, pozdravio i sjeo između mene i Lea nakon što je pitao zašto se Leo tako nabio na mene. Okrenuo se Leu i rekao: "Šta je tebe Stela jučer zažvalila?" Leo je potvrdno klimnuo, a ja sam upitala prvo što sam se sjetila: "Tvoja Stela?". Fran se okrenuo prema meni: "Da, sad je sve jasno. Cijelo vrijeme me odbijala jer je bila zaljubljena u mog najboljeg prijatelja. Zašto ti, Leo, uvijek pokupiš najbolje cure? Koji sam ja kreten jer se uvijek zaljubim u krivu." Stela je Franova nesuđena ljubav. Zaljubljen je u nju od kad zna za sebe, a ona je bila sa svima, osim s njim. Ako se mene pita, Stela je niko i ništa. Ona samo izgleda dobro. Ženska je glupa i laka, ali valjda je to ono što Fran voli. "Buraz, ja nju nikad nebi ni tako. Znam koliko ju voliš i sve. Ne znam kako je to sve izgledalo, al mogu ti reć kak je stvarno bilo: Ja sjedim na klupi vani, i dođe meni likuša i počne mi se nabacivat i odjednom mi uzme facu i okrene ju prema sebi i doslovno me skoro pojede. Znaš da nebi ništa s njom, ona mi se ni ne sviđa. Volim drugu, i konačno sam dobio priliku s njom, i onda dođe Stela i sve uništi. Stvarno sori.", Leo je to izgovorio sporo, pravio je puno pauza i teško disao. Znala sam da mu je bilo žao. Ne znam je li njemu bilo teže izgovarati te riječi ili meni slušati. Znala sam da sam pogriješila, ja i Mia. U tom trenutku bi se ubila jer sam se grizla za bezveze. Moram mu se ispričati.
