Probudila sam se sa gorkim ukusom alkohola u ustima. Odmah sam odjurila u kupatilo da se istuširam hladnom vodom kako bih oprala ovaj smrad sa mene.
"Da li si morala da se napiješ? Umesto da budeš žensko ti moraš da pokažeš da si muškarac. Na taj način nećeš naći momka nikad." Moja podsvest se rugala dok sam pokušavala da se rasanim.
Skinula sam pamučnu roze spavaćicu i bacila je u korpu za veš, ušla u kadu i pustila vodu. Nisam bila spremna na ono što me čeka. Kako je voda krenula da prska moje telo tako sam istog trenutka počela da vrištim. Voda je bila toliko ledena ali moram da izdržim. Voda će mi pomoći da se razbudim i da se prisetim sinoćnjeg dešavanja.
"Koja sam ja glupača, bože??!! Nekad me treba zatvoriti i zabraniti da izlazim. Samo sam ja mogla to da uradim, samo sam ja imala hrabrost ili mogu reći mu.. da učinim to." Počela sam da pričam sama sa sobom, gledajući svoj odraz u ogledalu.
Nije toliko bitno. Bitno je da sam ja kraljica. Obavila sam se u bademantil i otišla do kuhinje da stavim vodu za kafu. Iako sam malo više popila sinoć, sada se super osećam. Život mi je sinoć opalio šamar kada sam ga ugledala u društvu momaka. Pomislila sam kako je to sudbina, prići ću mu i poljubićemo se jer je sada tu. Sudbina je htela da nas spoji. Naravno, kao devojka koja veruje u bajke i srećne krajeve otišla sam do njega i tada sam imala šta i da vidim. Devojka crne kose se isprečila između mene i njega. Ona je poništila sreću koja je trebala da bude moja. Ona je spalila moje snove i porušila moj ljubavni život kao kulu od karata. Osećala sam se beznadežno, usamljeno i u trenutku kada ga je zagrlila ja sam izgubila govor, nisam mogla da se pomerim. Osećala sam se kao prase u bajci koje se plaši kada mu vuk oduva kućicu. I on je pobegao kod drugog praseta. A ja, ja sam se pomerila u stranu i jednostavno zaćutala. Uzela krpu u ruke i kao pepeljuga krenula da brišem stolove. Shvatila sam da se moja bajka završila i da se vratim u realnost. Pogledala sam u njega a on je krio svoj pogled. Bilo mu je nezgodno, nije znao šta da mi kaže.
Po završetku smene, o i su i dalje bili tu. Našla sam u frižideru flašu votke koje nam je ostalo od proslave koleginice koja je otišla na trudničko. Protresla sam se od nje jer nisam navikla da pijem žestinu, dobila sam snagu i počela sam da se smejem. Jedna ideja mi je sinula i morala sam to da uradim. Kada se moja priča završila na ovaj način, red je da završim i njegovu.
Videla sam da stoji pored nje a iza njegovih leđa nalazila se dvojica muškaraca, njegovi drugovi. Ja sam bila u letnjoj haljini, žute boje, do kolena. Kosa puštena koja mi je padala do ramena. Rešila sam i učiniću to. Imala sam petlju i neću da žalim.
Krenula sam ka njegovom stolu, odlučna i rešena. Ništa me neće sprečiti da to uradim. Došla sam do njega, dodirnula po leđima kako bi se okrenuo. Pogledao me je i njegovo srećno lice pretvorilo se u slabašan osmeh. Uhvatila ga za vrat i prislonila dovoljno blizu sebe kako bih mogla da ga poljubim. I to sam i učinila. Nije bio kratak poljubac, već je trajao pa par sekundi. Usne su se spojile i naši jezici ovlaš dodirivali.
Okrenula sam se i izašla napolje. Nisam htela ništa da kažem niti da skačem ispred lokala već sam dostojanstveno napustila radno mesto. A njega ostavila zbunjenog zbog poljubca i sa velikim problemom koji će imati zbog njega sa devojkom.Drugarica me je čekala na uglu suprotne ulice. Pogledala sam je i samo se nasmejala.
Ona je počela da skače i rekla mi "Znala sam da si luda, ali nisam mogla da predpostavim baš ovoliko."
Samo sam se smejala i krenule u kafić da joj ispričam šta je bilo. Naravno, tamo smo krenule da pijemo. Par momaka su nas častili vlašom vina jer su hteli da nas smuvaju a nas dve smo uživale zajedno. Nama niko nije bio potreban. Samo nas dve i moja hrabrost.
Ponekad i pepeljuga ima svoj srećan kraj. Tako sam i ja učinila. Popila sam kafu i uživala u tišini. Pogledala sam u telefon i videla poruku od nepoznatog broja.
"Opasna si. Moraš da mi objasniš značenje tvog sinoćnog poljubca? Večeras, biraj mesto i vreme.
Tvoja letnja avantura."Pročitala sam poruku i nisam mogla da verujem šta čitam. Opasan je frajer, hoće da igra na dve stolice. Objasniću mu večeras da taj film neće gledati.
![](https://img.wattpad.com/cover/338837163-288-k365791.jpg)
VOCÊ ESTÁ LENDO
"PRAVI U POGREŠNO VREME"
RomanceUvek nam fali nešto za potpunu sreću. Šta je sreća uopšte? Da li smo zaista srećni kada ispunimo sve naše "obaveze" u životu. Završimo školu, nađemo posao, venčamo se, ostvarimo se kao roditelj i? Šta nakon toga? Da li nam brak postaje jedna rav...