Confused

Konačno slobodna!

NAKON MJESEC DANA
Eh, da napunila sam 18 godina. Još uvijek živim kod Anne i Josha. Ali ne zadugo. Našla sam jedan zgodan stan koji idem pogledat danas. S Mariom sam još u kontaktu, jako smo se zbližili.
Vrijeme je. Bila sam tako uzbuđena. Šetala sam ubrzanim korakom. I napokon stigla ispred zgrade u kojoj se nalazi moj budući stan. Ispred zgrade me dočekala agentica nekretnina. Nakon razgledavanja stana, oduševljenje nije prestajalo. Stan je imao dnevnu, kuhinju, kupaonu i jednu spavacu sobu, taman. Bio je baš po mojoj mjeri. Već je bio opremljen pa se nisam morala brinuti oko toga. Da, kupujem ga.
Agentica: Sviđa Vam se?!
Ja: Da sviđa, oduševljena sam. Kada možemo srediti papire?
Agentica: Papiru su sređeni treba samo potpisati i platiti.
Ja: Uredu još danas ću uplatiti novac.
Agentica: Drago mi je izvolite ključeve i sretno.
Ostala sam sama u svom stanu. Divan osjećaj. Sigurno se pitate odakle mi novac. Eh od kad sam saznala za sve počela sam štediti za ovo. I napokon sam ostvarila što sam htjela. Sada treba krenuti kući i spakirati stvari. Zaključala sam stan i požurila kući. Čim sam ušla u kuću osjetila sam neku neugodnu tišinu. Popela sam se na kat, u svoju sobu. Zatekla sam Anne kako sjedi na mom krevetu i nepomično gleda u prazne kutije za selidbu koje su bile posvuda po sobi.
Anne: Je li istina?!
Ja:Što je li istina?! Da se selim?! Da istina je.
Anne: Ne možeš nam to napraviti.
Ja: Punoljetna sam imam pravo raditi što želim.
Josh: Zašto se opet prepirete?!
Anne: Naša malena se seli.
Ja: Nisam mala, niti sam vaša.
Oke ovo je bilo ultra bezosjećajni. Krivo sam se izrazila, ali istinito. Anne me pogledala u šoku i otrčala u sobu.
Josh: Kako možeš tako govoriti?!
Ja: Nisam htjela, ali istina je.
Josh: Znaš šta, mislim da je ova selidba pametna stvar. Majka će ti se barem malo smiriti od svega, a možda se i ti ohladiš.
Onda je i on otišao. Stajala sam kao ukopana na mjestu. I razmišljala što sam sve napravila u posljednje 3 godine. Moram se promijeniti, moram. Počela sam pakirati stvari. Odlučila sam otići još večeras. Bez pozdrava. Izišla sam iz kuće i pozvala taxi. Stigla sam do svog stana i nekako izvukla kofere iz auta. Nakon što sam se uspela do svog stana bacila sam se odmah na kauč. Bilo mi je dosadno, a i trebao mi je netko. Netko kome mogu plakati na ramenu, a taj netko ce me tješiti i za par minuta nasmijat. Poslala sam poruku Mariu.
Ja: " Ako imaš vremena dođi do mene. Adresa.... Xx"
Mario:"Stižem za 10 min :*"
Hvala ti Bože što sam njega upoznala!