Vrste-Luka

ZARUČNIK

„Imaš zaručnika?"

„A ono...", rekla je Amanda ispivši dobar gutljaj vina.

„Ne razumijem", ozbiljno je rekla Anna.

„Moj otac, godinama uzdržava dvije obitelji. Jednu službenu, a druga činimo mama i ja. Cijeli moj život nije mario za mene. Povremeno bi se pojavio u naš život, donio poklone i otišao.", Amanda je uzdahnula.

„Mama se nije nikad maknula od njega. Prvo sam mislila da ga voli. Nakon nedavnog razgovora s njom, nisam više sigurna. Prije bih rekla da ga se boji. On je jako imućan i moćan čovjek."

Amanda je zastala, gledajući u čašu.

„Sve je bilo u redu do prije dvije godine. Kada kažem u redu, mislim na to da nije mario za mene, a meni je to u potpunosti odgovaralo. Onda je Ian, moj polubrat, poginuo. Bio je strastveni zaljubljenik u motore i to ga je došlo glave...". Amanda je uzdahnula.

„On je bio tatin princ, njegovo nasljedstvo. Bio je inteligentan, zgodan, trebao je postati glava očevog carstva. Cijeli život ga je pripremao za to. Imao je tek 35 godina. Nisam bila bliska s njim. Jednom smo se upoznali tako da nikad nisam gajila osjećaje prema njemu. Kada sam bila dijete, bila sam ljubomorna na njega, a onda me s vremenom prošlo. Konačno mi je došlo iz guzice u glavu, da sam oduvijek bila samo očeva pogreška i da nikad neću imati njegovu ljubav. Nekada bih se zadovoljila i mrvicom koju je pokazivao prema Ianu. Danas, ne želim ništa imati s njim."

„Kako je to povezano s tvojim zaručnikom?", ozbiljno je upitala Anna.

Amanda se sarkastično nasmijala.

„Moj otac je staro „prdalo". Stariji je od mame preko 20 godina i očito više nije u stanju napraviti muškog nasljednika, a još manje, odgojiti ga. Odlučio je carstvo pustiti Eriku, njegovoj desnoj ruci. Erik je mlad, beskrupulozan i inteligentan. On je čista preslika moga oca. Za razliku od Iana, koji je rođen bogat, Erik se morao izboriti za svoj status. Njegove ga ambicije čine izuzetno opasnim. On je moj zaručnik. Bar je tako otac odlučio. Ja nikada nisam pristala. Prepustit će mu sve, ako mi napravi dijete. Toliko je sebičan, da želi jednoga dana, imati nasljednika svoje krvi na prijestolju."

„Amanda, tko je tvoj otac?", ozbiljno je upitala Anna. „Koga se toliko bojiš?"

Amanda je spustila pogled, gledajući u svoje nokte, a zatim ga je podigla i pogledala Annu ozbiljnim pogledom.

„Moj otac je Aleksander Sazonov".

Anna je usisala zrak. „Čula sam za njega", rekla je tiho.

„Svi su čuli za njega."

„Gabriel će te zaštitit, kvragu, Luka će te zaštiti", lupila je šakom o stol.

Amandi su se zasuzile oči.

„Anna, on je mafijaš, ne mogu njegov gnjev navući na ovaj grad."

„I što onda misliš učiniti po tom pitanju?"

„Dao mi je rok do mog 30. rođendana, što je za 6 mjeseci, a onda ću morati krenuti dalje."

„Ne!", Anna ju je uzela za ruku. „Smislit ćemo nešto zajedno. Razgovarat ću..."

„Nemoj! Ako kažeš Gabrielu, on će Luki. Ne mogu dozvoliti da mu se nešto dogodi. Ne razumiješ, moj otac ga je u stanju ubiti", zagrcnula se Amanda kroz suze.

„Ne mogu to dozvoliti, jer ja ga, on je....", birala je riječi.

„Stalo ti je do njega".

Kimnula je glavom.