Siroče ~z.m.

18.

"Nije valjda da si prisluškivala naš razgovor Monica?"
Harry se bijesno zderao na nju.

"Nisam ja prisluškivala već ste vi preglasni,osim toga voljela bih u ja nešto više znati o toj djevojci o kojoj se nekadašnji prijatelji, da se ispravim, najbolji prijatelji, sad svađaju."

Tada su sve moje nade o tome da Monica ima neke vijesti o Michelle pale u vodu. Ne znam ni kako sam uopšte mogao i pomisliti da bi Monica mogla znati nešto o njoj. Valjda sam bio toliko očajan u vezi Michelle da sam se ponadao da je ona slamka spasa. Monica je kao i obično samo provocirala.

"Monica molim te. Ostavi mene i Zayn'a na miru."
Obratio joj se Harry.

"Nema potrebe ja ionako idem. Ako što saznaš i ako mi budeš htio to prenijeti znaš gdje sam."
Obratio sam se Harry'u i napustio stan,a Monicu nisam više ni pogledao.

Opet sam na početku. Ni Harry ne zna ama baš ništa. Kad sam dolazio ovamo imao sam barem trunku nade da ću saznati nešto o Michelle. Barem i najmanju sitnicu,a sad ću se vratiti opet u onu rupu od stana pognute glave i bez i jedne informacije. Ne znam ni sam šta se dešava sa mnom u posljednje vrijeme, tačnije u posljednja tri mjeseca. Od one noći. Neprestano mislim o njoj. Zapravo ne znam da li mislim samo o njoj kao djevojci ili kao nekome ko bi me mogao razumijeti. Nekome ko ima nešto kao i ja, a znam da imamo svako svoju priču. I ja,a i ona. Zima je već otišla i prvi znaci proljeća se ukazuju,ali London ko' London, nikad bez kiše. Izašao sam iz zgrade i prokleta kiša me opet zatekla. Nisam želio uzimati taxi,a nemam niti kišobran i potpuno mi je svejedno što ću pokisnuti. Svakim korakom koji sam načinio nadao sam se da ću je susresti. Zašto je očajnički tražim?

Michelle P.O.V.
Kraj smjene se bliži i nakon posla idemo kod Sarah po njene stvari. Uzet ćemo taxi i prenijet ćemo večeras sve što ima u tom stanu.
Nebo je opet prošarano munjama i grmljavinom i oluja se sve više i više pojačava. Možda bi noćas moglo i nestati struje. Iako je kišovit i blatnjav ja ga volim,London.

"Noćas bi mogle u mraku pakirati tvoje stvari Sarah."

"Izgleda,ova oluja nije normalna. Mrzim ovu kišu."

"Draga moja kad živiš u Londonu moraš se navići na kišu i oluje."

"Kad smo se doselili iz Washingtona bilo je zaista teško se navići na svu ovu kišu i vrijeme."

"Ja ovu kišu i sve ovo ne bih nikad mjenjala za ništa."

"Nikad nisi nigdje putovala?"

"Ne,osim kad sam išla kod rodbine,ali to je bilo kratko i tu u blizini."

"Zato i voliš London toliko."

"London ne možeš da ne voliš."

"Kad izostavimo kišu."

I dalje smo se šalile. Sarah je osoba koju možeš,koju sam zapravo samo mogla zamišljati. Zavoljela sam je zaista ubrzo i ona je jedina koja mi se barem malo upetljala u život,a ja sam je dobrovoljno pustila. Harry i Zayn su druga i nemoguća priča.

Slučajno bacim pogled na sat i vidim da smjeni dolazi kraj. Pokupim svoje stvari,ali kiša i dalje ne prestaje.

"Jesi li zvala taxi?"

"Da,dolazi za deset minuta."
Dobacila mi je Sarah dok je spremala svoje stvari.

Obukla sam svoju džins jaknu koja je bila okačena o vješalicu,a Sarah je imala maslinasto zelenu koja je odgovarala vremenu. Pokupile smo svoje stvari i zaključale biblioteku. Taxi nas je čekao ispred pa smo odmah krenule prema Sarah'inoj kući,tačnije stanu. Ona je sjela naprijed do šofera kako bi mu mogla reći gdje da idemo. Rekla mu je njenu adresu,a ja sam sjedila odpozadi. Taman sam imala vremena da gledam u London. Kiša sapira ulice i ceste. Kad bi se tako barem lako mogli saprati ljudsi obrazi. Zadubim se u svoje misli i ne primjetim da smo već stigle do odredišta. Sarah plati šoferu i otvori kišobran jer kiša i dalje lije. Pređemo ulicu i uputimo se prema Sarah'inom stanu. Kad mi otvori vrata svojeg stana ostanem zatečena njenim stanom. Vesele boje i mnoštvo ukrasa u svakom uglu. To i jeste Michelle u svakom smislu.
(end of Michelle's P.O.V.)

Harry P.O.V.
Zayn'ovo jutrošnje dolaženje i zanimanje za Michelle mi je zaista pomutilo razum. On se zaista raspituje za nju. Možda je voli. Nadam se da neće biti ista stvar kao i sa posljednjih nekoliko djevojaka. On je zaista znao kako zavesti djevojku,ali je znao i kako je voljeti. Zayn kad zavoli,onda je to ludo i krši sva pravila samo zbog jedne osobe. One koju voli. Da li će mu se to opet dogoditi? Monica je cijeli dan dosadna i ubija me sa pitanjima ko je ona. Čak je pomislila i da sam ja zaljubljen u nju. Ispitivala je sve moguće. Ne znam kad će aebi utuviti u glavu da ja i ona nismo u braku ili vezi da me kontroliše. Do kad će biti tako?
Jednog dana ću zaista otići,a to će izgleda biti prije nego što mislim,a ona očekuje.
(end of Harry's P.O.V.)

Michelle P.O.V.
Sarah'in stan je zaista očaravajuć i šaren. Toliko veselih boja i toliko ukrasa. Kako joj to sve uspijeva? Od onog trenutka kad sam kročila u njen stan ostala sam zatečena, ali pozitivno i stalno buljim u sve te slike u ukrase kojih je mnogo,zapravo puno više nego što bih ja ikada stavila u svoj stan. Spakovale smo samo trećinu svih tih stvari,a ostao je još i ogroman ormar koji je pun odjeće.

"Kako ti uspjeva svo ovo uređivanje Sarah?"

"To ja sve u hodu. To mi nije nikakvo zamaranje,jednostavno volim to."

"Ja se tebi divim. Sve te boje i ukrasi,a sve opet usklađeno."

"Majstor sam,nema šta."

"Nisi nimalo skromna."

"Zar trebam biti?"

"Nikako."

Sa njom se čovjek uvijek može smijati. Svaki put me oduševi nečim novim.

"Zapravo ima jedan kutak u ovom stanu za kojeg još niko nije doznao,a ti ćeš biti prva koja će to vidjeti."

"Da,a šta je to?"

"Hajde ustani,pokazat ću ti."

Ostavila sam još nekakve slike u kutiju i ustala. Pratila sam Sarah'in korak. Ko će znati šta je sad smislila.

"Mi do sutra nećemo stići spakovati sve ovo."
Prigivorila sam joj.

"Hoćemo ne brini."
Otvorila mi je vrata od neke sobe. Unutra je bio mrkli mrak,ali kad je upalila lampu mrak se pretvorio u nešto najljepše što sam vidjela. Očekivala sam nekakvu kabinu sa mnoštvom odjeće i ogledalima na sva četiri zida,ali ovo,ovo je mnogo bolje i ljepše od bilo koje odjeće. Police na svakom zidu. Pardon da se ispravim,police jedna do druge koje su popunjene knjigama. Ovo definitivni nećemo srediti do sutra.

"O moj Bože. Daj me uštipni da se uvjerim da je stvarnost."

"Štipala ja tebe ili ne to je stvarnost."

"Kako...kako si uspjela sve to?"

"Sakupljala sam ih dugo."

"Sad si mi draža još i više,ali imamo problem. Nemamo više slobodnih kutija,a i ja sam gladna Sarah."

"Možeš otići u trgovinu preko puta tražiti još kutija i kupi nam nešto za jelo."

"Okej,idem."

Obukla sam jaknu,uzela novčanik i kišobran jer kiša još ne prestaje. Izašla sam iz zgrade i okrenula se kaki bih našla tu prodavnicu. Nije bila daleko. Kiša ne prestaje i ako se ne požurim ubrzo ću biti mokra kao čep.

Ušla sam u prodavnicu i topao zrak iznutra je prijatno pomilovao moju hladnu i mokru kožu. Uzela sam korpu i natrpala nelakvih budaleština koje će nam pomoći pri pakovanju svih onih stvari,a pizzu ću naručiti da ubije glad.
Platila sam sve ove namirnice koje sam uzela i dobila sam još dvije kutije koje će nam dobro doći da spakujemo sve one stvari kojih ima zaista još mnogo.

Stavila sam vrećicu sa hranom u kutiju kako bih lakše sve ponijela i u jednoj sam nosila kišobran.

Otvorila sam kišobran i potrčala sam preko ceste kako ne bih pokisnula. Kad sam došla ispred zgrade valjda nisam gledala ispred sebe pa sam se sudarila s nekim. Kutija i sve namirnice prosule su se po trotoaru.

"Oh oprosti."
Čula sam muški glas od kojeg mi se koža naježila.
Kad sam se okrenula imala sam šta i vidjeti.

"Oh Michelle."
Ugledala sam dva modra oka od kojih sam pobjegla one noći. Zayn. Opet se susrećemo na ovakakv način. Ovo nije prvi put.

"Zayn."
Je jedino što sam uspjela progovoriti.

_______________________________