Misteriozno skrovište

Part 2: Otkrivena prošlost

Čitajući poruku, Mara se osjećala kao da je uplovila u svijet iz bajke, pun tajni i neotkrivenih priča. Tko je bio ovaj tajanstveni prijatelj koji je sagradio kućicu ispod hrasta? Što su točno bile te tajne zakopane ispod zemlje? Bezbroj pitanja rojilo joj se po glavi dok je osjećala kako je svaki njezin korak dublje uvlači u misteriju.

Odlučila je istražiti kućicu i sve što je bilo u njoj. Korak po korak, pažljivo je prilazila drvenim zidovima, osluškujući svaki šum koji bi mogao ukazati na prisustvo tajanstvenog graditelja. Kućica je bila iznenađujuće dobro izgrađena, s malenim prozorima i čak dimnjakom koji je stršio iz krova.

Unutrašnjost je bila još čarobnija. Stol i stolice od izrezbarenog drva, malena peć na kojoj su se još osjećali tragovi dima, pa čak i mali krevet s mekanim jastucima. Mara je bila zadivljena svime što je vidjela, ali istovremeno i znatiželjna zašto netko tko je očito pazio na nju nije izišao iz skrovišta i pokazao se.

Dok je istraživala prostor, primijetila je kutiju skrivenu ispod kreveta. Drhtavim rukama, otvorila ju je i unutra pronašla stare fotografije, pisma i nekoliko sitnica. Slike su pričale priču o sretnim trenucima, ali i o tuzi i gubitku. Pisma su bila ispunjena riječima ljubavi i tuge, kao da je netko ovdje proživio svoj život, daleko od očiju svijeta.

Dok je listala papire, Mara je primijetila da su neka od pisama upućena nekome po imenu Matej. Bio je to ime koje joj nije bilo strano, ali nije mogla povezati nikoga iz svoje okoline s tim imenom. Tko je bio Matej? I kakva je bila veza između njega i ovog tajanstvenog skrovišta ispod hrasta?

U trenutku dok je razmišljala o tim pitanjima, odjednom je čula šum s druge strane kućice. Srce joj je poskočilo od straha, ali istovremeno i od uzbuđenja. Je li to konačno trenutak kada će upoznati svog tajanstvenog prijatelja? S drhtavim korakom, krenula je prema zvuku, spremna suočiti se s onim što je čekalo iza ugla.