Kao što je Sunce polako klizilo prema horizontu, a sjene su se produžavale ispod hrasta, Mara je odlučila istražiti dublje. Osjećala je kako je svaki korak vodi bliže rješenju tajne koja je ležala ispod tla. Stoga je s radoznalošću u srcu i odlučnošću u koracima krenula prema mjestu gdje su se činile najsvjetlije i najdublje sjene.
Dok je napredovala kroz šumu, osluškujući svaki šum lišća pod nogama, Mara je postajala sve svjesnija prisutnosti nečega većeg od nje same. Osjećala je kako je svaki cvijet, svaka stabljika trave, svaki zrak šume živio i disao zajedno s njom, podržavajući je u njenom otkriću.
Napokon, nakon dugog traganja, Mara je stigla do mjesta gdje su se šume proredile, a zemlja postala meka i guste teksture. Bio je to isti dio šume gdje je pronašla kućicu od grančica, ali ovaj put osjećala je nešto novo, nešto što je tinjalo u zraku poput neispričane priče.
Kao da je neka nevidljiva sila vodila njen put, Mara je kleknula na tlo i počela kopati rukama. Zemlja je bila hladna i vlažna, a korijenje hrasta je prekrivalo svaki centimetar površine, ali to nije zaustavilo njen entuzijazam. Kopala je sve dublje i dublje, sve dok nije naišla na nešto tvrđe od običnog tla.
S rukama ispunjenim zemljom i uzbuđenjem koje je pulsiralo kroz nju, Mara je uspjela izvući staru drvenu kutiju iz dubina zemlje. Dok je drhtavim rukama otvarala poklopac, osjetila je kako joj srce lupa u grudima od uzbuđenja. Što će pronaći unutra? Kako će to promijeniti sve što je do sada znala o svom malenom kutku šume? Svi ti odgovori čekali su je unutar drvene kutije koja je ležala pred njom, čekajući da bude otvorena i otkrije svoje tajne.
YOU ARE READING
Misteriozno skrovište
HorrorOno što djevojčica nije znala je da sam ga zakopao ispod istog hrasta na kojem sam joj sagradio kućicu. No ono što je izgleda odjednom znala su stvari koje sam rekao samo njemu.
