Alcatraz /n.h/

Part 3

Ovo je rupa od hotela. Bijele tapete su odavno promijenile svoju boju u kremasto sivu. Na nekim mjestima su i poderane ili su se jednostavno same odlijepile.Na zidu se nalaze neke jezive lampe iz prošlog stolječa koje osvjetljavaju prostor. Zato i je tako jeftin. Slike koje smo dobili su garantirano slikane prije 10 godina kad je ovaj hotel bio još oduvijek u nekakvom pristojnom stanju. Penjemo se stepenicama do 3 kata gdije se nalazi naša soba. Bože, bojim se i uhvatit za drveni rukohvat jer je star i klimav.

„ Evo ga, tu je vaša soba" debela crnkinja je rekla kad smo došli na 3 kat. Prešli smo još par metra do naših vrata i zastali kako bi ih recepcionarka otključala. Alex i Clara su stajale iza mene. Gospođa Tadew ,kako se predstavila, je gurnula ključ u bravu i okrenula ga. Čulo se škljocanje a zatim je gurnula bijela vrata na kojima je jedva visio broj 21. Ovo je tako grozno. Miris ustajalosti mi se uvukao u nos. Nisam neka cjepidlaka ko Alex ali ovo je stvarno odvratno. Samo još fali da žohari počnu trčkarat okolo. Gosp. Tadew je uplila svijetlo i okrenula se prema nama čekajući nas da uđemo. Ušla sam u sobu dok mi se Alex užasnuto skrivala iza leđa. Clara je bila opuštena jer njoj i nije to toliko važno kako izgleda njezina okolina u kojoj će živjeti naredna 3 dana koliko ćemo biti tu. Prošle godine je pojela glistu jer se htijela dokazat u društvu. Od same pomisli su me prošli neugodni žmarci. Odvratno. Vjerujem da ne bi imala ništa protiv žohara.

„ Ako se svijetlo neće upaliti samo lupite po prekidaču. Stvar je u kontaktu" rekla je sa polu sklopljenim kapcima dok je jezik preturala po ustima.Bilo joj je dosadno i vjerojatno je primala malu plaću za ovaj posao pa tako da joj vjerojatno ljubaznost nije bila plačena.

. Trebala bi biti barem malo ljubaznija. Ipak ovo plačamo i vjerujem da smo im mi jedine mušterije u posljednju godinu dana. A ko zna možda me može i struja spizdit od tog prekidača.

„Ok, imate li nam još što za reč." Clara joj se obratila veoma hladno i otresito. Ona je uvijek bila neka divljakuša željna zabave i dobrih dečkiju. Uvijek je bila ta koja bi nas uvalila u nevolju. Koliko god nevolja bila velika ja i Alex ju nikad nismo mogle ostaviti.

Debela crnkinja je krenula prema vratima a ja sam sijela na prvi od tri kreveta.

„E da, imamo žohare" zlobno se nacerila i izašla iz sobe dajuči ključeve Clari. Dok je Alex očito pokušavala potisnuti vrisak. Jadna cura ima fobiju od svega što puže, gmiže i hoda na četiri ili više nogu.

Clara je zatvorila vrata od sobe i okrenula se prema Alex koja je još oduvijek držala svoje torbe i ukočeno gledala u neku točku na zidu.

„ Nebrini se curo, ja i Oswin smo ovdije" Clara ju je jednom rukom zagrlila preko ramena. „ I nečemo dati da te ti čudovišni žohari popapaju" promijenila je glas kao da tepa bebi.

„ Da, ja ću ih pohvatati ,a Clara će ih lijepo popapati" naše šale su joj izmamile osmijeh na preljepo lice. Napokon se pokrenula i otišla do svog kreveta koji se nalazio u sredini.

Sad je 9 sati navečer. Ujutro u 8 se moramo nacrtati kod recepcije inače će nam Andersica osobno doć i izvuč nas iz kreveta. Idemo u obilazak San Francisca. Ustala sam se sa kreveta , izvadila, nešto što bi trebalo biti piđama i otišla u WC se presvuči. WC je naravno odvratan kao i cijeli ovaj hotel. Preživjet ćemo ta 3 dana.

Kad sam izašla iz WC-a Alex je već bila u krevetu jer smo svi bili poprilično umorni od puta. Živimo u okolici Phoenixa. Tako da smo prevalili doista velik put. Izlet će nam trajati 5 dana. Preostala dva dana ćemo biti u Los Angelesu. Plan je bio da nas vuku po cijeloj Americi, a mi se naravno nismo složili, malo je preskupo a i zamorno. Dosta mi je što ću biti i u ljetnom kampu.... sa Alex i Clarom. Naravno Clara će raditi sranja ko i uvijek, Alex će se borit protiv komaraca i pomagat Clari, a ja ću sve to samo gledat i spašavat ih iz svih nevolja koje će navuč na sebe. Uf sam čekam kad će poćet. Na mukama sam, nije dobro bit normalan u današnjem svijetu, uvijek ti je najteže i najgore prođeš.