The Escape

1. Traženje hotela

-Slikaj me ispred crkve iz onog kuta!-, reče djevojka Vana.

Njezina vjerna prijateljica Sara ju je nakrivivši kameru, pažljivo fotografirala ispred znamenite crkve malog talijanskog gradića.

-Izvoli! Mislim da je ispalo kako treba...-, reče Sara.

Vana se zadovoljno osmjehnula gledajući u fotografiju na kojoj se samouvjereno cerila.

Razmišljala je kako biti u predivnoj Italiji nije mala stvar, pogotovo kad dolaziš iz tmurne Velike Britanije...

Njihov dan dolaska je bio sunčan i bez ijednog oblačka na nebu, no odjednom je nebo postalo poput onoga u Londonu, sivo, spremno za kišu i nevrijeme.

Sara pogleda nebo i reče: -Vana, mislim da bi bilo najbolje da se negdje sklonimo, sve mi miriše na kišu!- Sara, naravno, nije ponijela kišobran.

Obje djevojke su očekivale vedri dan.

-Moramo se skloniti, past će kiša!-, kaže Vana koja izgleda nije slušala Sarin govor maloprije.

-Helou!?! Pa to sam upravo i rekla, hahaha...-, nasmije se Sara.

Vana se iznenada uozbilji.

-Sara, što se tiče skloništa, jesi li nam rezervirala hotel?-, upita sumnjičavo.

Sara je uvukla glavu među ramena poput kornjače, s nevinim izrazom lica.

-Ja...-, zamuckivala je, -nisam.-

Iznenada je u daljini sijevnuo grom, kao da se priroda uskladila s Vaninim bijesnim izrazom lica.

-Nisi?

-Ne...

-Jesmo li se dogovorile da si TI bila zadužena za rezervaciju, a JA za pakiranje... Jesmo li?

-Da...

-Zašto sam onda ja obavila svoj posao, a ti ne?

-Oprosti, ne znam. Nisam se sjetila...

-Nisi se sjetila? Ti se nisi sjetila? Hoćemo li večeras zbog tvoje senilnosti spavati na kiši u kartonskoj kutiji?

Vana se derala dok su joj kapi kiše padale po glavi. Od silne ljutnje nije ni primjetila da je kiša počela padati.

-Nadam se da ne.

Sara je shvaćala da je kriva, mislila je da joj prijateljica ipak ne treba nabijati to na nos...

-Si ljuta?-, upita ju Sara.

Vana prekriži ruke.

-Ljuta? Naravno da sam ljuta! Kako i ne bih kad stalno zaboravljaš ono što te lijepo zamolim...-, reče ona ni ne gledajući Saru.

Ali ipak je odustala od svog neprijateljskog stava prema prijateljici koju poznaje od malena, koja ju je sad gledala jako tužnim pogledom.

-No dobro, mogu se ljutiti i do sutra ali od toga nikakve koristi... Idemo se raspitati u gradski hotel!-, reče Vana i krene s prijateljicom do slijedeće točke, gradskog hotela „Bongiorno"...