The Escape

11. Posjet Zapadnom krilu

-Koliko dugo ćemo samo stajati ovdje?-, upita Sara svoju najbolju prijateljicu koja je pogrbljeno sjedila u kutu sobe. Ona je puhnula i naslonila glavu na prašnjavi zid, razmišljajući o svemu.

-Ne znam-, reče Vana, -valjda dok nešto ne smislimo...

Tada se ustane, a pod zaškripi. Sara je nervozno tipkala po mobitelu, namjeravajući nekako dobiti svoju ili Vaninu mamu. Ali bezuspješno, nema signala.

Vana se okrene prema Sari.

-Vana, bojim se, kako da pobjegnemo odavdje???-, upita Sara prestrašeno.

-Da bi pobjegle, moramo znati kako. A za to, najbolje nam je da saznamo nešto više o ovome mjestu. A ja znam točno gdje - u Zapadnom krilu! To je, čini mi se, najstariji dio hotela. Tako da vjerojatno tamo negdje postoji i knjižnica!-, reče Vana hodajući gore-dolje po sobi.

Sara isključi mobitel i reče Vani.

-Pa dobro, a kako ti misliš da stignemo tamo bez da nas recepcionar ne uhvati?

-Lako. On do ponoći stoji u svojoj jezivoj sobici u Zapadnom krilu i mrmlja. U transu je, pa nas ne može čuti...

-Pa dobro onda, potražimo tu knjižnicu!

Sara je pažljivo otškrinula vrata i pozvala Vanu da krene za njom.

Hodale su dugim mračnim hodnikom, popraćene zvukom gromova koji su se snažno lomili u tlo pred hotelom. Svako malo bi se okretale nebi li ugledale recepcionara...

Njihovi koraci su bili mišji, gotovo nečujni, sve kako ih on ne bi čuo.

Odjednom je Sara stala, a Vana se skoro zabila u nju. Na zidu su ugledale pločicu s natpisom „Zapadno krilo". Znale su da su da su stigle...

-Razdvojimo se, tako ćemo brže naći knjižnicu!-, reče Vana.

-Ok, krenimo...-, odgovori joj Sara i baci se na posao.

Vana je hodala i gledala vrata oko sebe, ne bi li na njima ugledala nekakav znak za knjižnicu. Ali sve su redom bile sobe, prazne sobe.

Odjednom je ugledala stubište. Bilo je jako mračno, no kao i uvijek, odlučila se riskirati pa je krenula s penjanjem.

Za to vrijeme, Sara je preplašno puzala tamnim hodnikom, užasavajući se svakog zvuka. O Bože, što mi to radimo, upita ona sama sebe i zastane na trenutak da se sabere.

Ni ona nije znala što se događa, no odlučila je nastaviti dalje, makar zbog svoje najbolje prijateljice.

Kada je Vana stigla do kraja stubišta, dočekalo ju je iznenađenje. Na velikim drvenim vratima stajala je izlizana pločica s natpisom „Knjižnica".

-Bingo!-, zadovoljno usklikne Vana i krene prema vratima. Nakon što ih je pokušala otvoriti, shvatila je da su zaključana.

Idem po Saru, reče Vana u sebi i krene niz stubište...

-Opa, ovo je tako strmo da bih mogla pasti...-, kaže i nasmije se. Odjednom kao da su joj stepenice počele bježati od nogu. Nije znala što se događa. Dok je pokušavala čvrsto stati na jednu od njih, u kutu ju je nešto promatralo, bolje reći vrebalo. Vana je ugledala da se to nešto miče, pa se pokušala približiti i saznati što je to...