Slijepe Ceste

110 17 1
                                    

Kada bila sam,

drugih ljeta,

sjećam se,

trčanja.


Skrivanja,

po ovim,

slijepim cestama,

sa osmijesima.


Što više,

ljeta imam,

veća mi je,

nostalgija.


Gledajuć',

slijepe ceste,

hvatam srce,

i sjećanja.


Jer kad Sunce,

bi izašlo,

mi već smo se igrali,

nismo željeli odrasti.


Trčali bi cestama,

danju,

pa noću,

bez stajanja.


A moja duša je,

sve mi se čini,

tako i ostala,

među slijepim cestama.

Zagrebačka Tišina [poetry]Where stories live. Discover now