-Untitled Poem-

78 20 3
                                    

'Pomozite mi!',

vičem.

'Spasite me!',

plačem.

'Umirem!',

vrisnem.


Ali cijeli je svijet,

zanijemio.

Ja im vrištim imena,

ali čine se gluhi.

Pa se osmjehnem,

i oni uzvrate osmijeh.

I na trenutak,

učini se stvarnim.

Ali suza,

slučajno pobjegne.

I evo ga opet,

ja ne postojim.

Nevidljiva sam.

Mrtva sam.


Zagrebačka Tišina [poetry]Where stories live. Discover now