Zagrebačka Tišina [poetry]

Tjedan

Jednog dana,

sve me bilo strah,

da neću se budit',

zakoračit' ću u mrak.

Drugog dana,

bijah hrabra,

pa namjerno,

izgubim daha.

Trećeg dana,

spremih dušu,

u onu tamu,

gdje vjetri pušu.

Četvrti dan,

susretnu se na pol' puta,

pa se nasmijah,

pa pitah 'sutra?'

Peti dan,

dočekah rado,

ali sama,

ipak ostadoh.

Šesti dan,

već me lila tuga,

pa čekam tamu,

poput druga.

Sedmog dana,

suze padaju,

jer od sutra,

vraćam se nadanju.