Nešto mrzim u potpunosti, makar je djetinjasto do nebesa.
Oluja,
bojim se oluje, štoviše, užasavam je se kao pojave.
Predivna je, ali nek' se goni!
Majku je to zabrinjavalo, prestara sam da se bojim oluje kojoj sam se prije divila.
I, kako su svi to shvatili, ja imam oluju u sebi,
i zato se bojim.
Pustim ih da misle kako žele, makar lažem i sebe i grmljavinu u sebi.
YOU ARE READING
Zagrebačka Tišina [poetry]
Poetry[poetry] -hrvatski- Kažu da je ovdje lijepo, ali zna biti depresivno. lažna lica, i rijetka osmjehom nakićena, koja gledam, uvjeravajući se da Sunce donosi istinu. #8 u hrvatski