Arabelle

Poglavlje 1: Veliki dan

Vrijeme je tako sporo prolazilo. Presporo. Od kada sam od Majke doznala da su mi već pronašli zaručnika, sve više osjećam onaj neuogodni osjećaj u želucu. Znate ono, kad imate testove pa vam se želudac stisne od muke i tjera vas na povraćanje, u glavi vam toliko bubnja da ne čujete vlastite misli, a dlanovi se počinju nekontrolirano znojiti. Upravo se tako nekako osjećam. Još i gore. Ležim na svom kevetu i gledam zvijezde u svemiru. Počinjem ih brojiti jedan, dva, tri, četiri..shvaćajući da se niti jednom nisam sjetila prebrojiti zvijezde koje su se nalazile iznad mog kreveta. Majka mi je pričala o našoj prošloj galaksiji. Kaže da sve generacije promjene tijekom života bar tri galaksije. Mi smo nešto poput nomada. Oni su putovali za stokom, mi smo u potrazi za planetom koji će nas nahraniti i dati nam snagu i sve što nam je potrebno. Užasno sam voljela povijest Zemlje. Taj predmet mi je bio najdraži tijekom školovanja. Bilo mi je zanimljivo kako su moji daleki preci živjeli, kako je Zemlja izgledala, ratovi, osvajanja, običaji. Sve me je na to neki svoj način privuklo. Na satu povijesti ssam prvi puta čula za riječ dan ili godišnja doba ili svjetlost..

U jednoj sasvim drugoj ''Svemirskoj Orbiti'' živjeli su Vleysi. Vleysi su se činili pretežito od muške populacije, spremne za svoje prvo povezivanje sa ženama. Među njima nalazio se i dvadesetpetogodišnji Ashton. Ashton je spado u onu kritičnu kategoriju muškaraca kojima ističe vrijeme pronalaženja partnera i upravo je podnio zahtjev Vrhovnom vijeću. Sve što je radio radio je u zadnji čas, pogotovo ono što je od njega tražio zakon. Stajao je pored prozora u svojoj sobi promatrajući svemirski okoliš koji ga je okruživao i prolazio rukom kroz svoju gustu smeđu kosu, ponekad se počešavši po dvotjednoj bradici.

''Gospodine Ashton stiglo je pismo vjeća. Pronašli su vašu partnericu.''

''Hvala ti na obavjesti Maylo. I već sam ti rekao da me ne zoveš Ashton. Znaš da to mrzim. Ja sam Ash.'' Maleni robot spusti svoju kibernatičku glavicu u znak isprike.

''u redu je Maylo. Malo sam živčan zbog svega ovoga. Ja ne želim ovo. Ali, zakon kaže da to moram učiniti. Znaš, nikada nisam shvaćao one ljubavne romane koje sam morao učiti.''

''Ja ne znam kako ljubav izgleda gospodine Ash. Ali , čuo sam jako lijepe priče o njoj. Kažu da ti se probude neke bube dolje u trbuhu kada vidiš tu osobu, srce počne ubrzano lupat, a krv ti lupi u obraze.''- reče mu Maylo.

''Sutra idem po...''

''Arabelle, vaša partnerica se zove Arabelle iz Broda Nurry''- reče Maylo.

''Hvala ti, Maylo. Od tolikog stresa zaboravio sam pitat za njeno ime. Idem sad spavati. Laku noć Maylo.''

''Laku noć gospodine Ash. Pokriti ću vas onda.'' Kao i Nurry, i Vleysi su imali svoje zakone, a taj je bio da ih njihovi kućni roboti moraju pokrivati kada legnu na spavanje. Njima je bilo dopušteno otvaranje vrata, ali ne i paljenje svjetla.

Novi dan je svanuo. Ili bar tako nekako, budući da ovdje nema svjetlosti, pa to ne može biti u potpunosti biti istinit, no ta fraza ostala je još iz davnih dana prapovjesti dok su ljudi živjeli na Zemlji. Arabelle je obavljala svoju jutarnju rutinu, umila se, oprala zube, istuširala se i nahranila kožu hidratantnom kremom namjenjenoj za važne dane, kao što je sklapanje partnerstva. Njena Majka već polagano priprema sve što je potrebno za ovaj izuzetno važan dan. Cijeli Brod je okićen je bijelim ružama, omotanim u papir boje šampanjca, na svakom stolu stajao je aranžman sa svijećom u sredini njega, a stolove su prekrivali bijeli stolnjaci. Na Brod su započele dolaziti sve osobe povezane uz Arabellin život. Njena kuma Rheta, ujedno i najbolja prijateljica njene Majke, zatim Rhetine kćeri Diona i Fiona, ljudi koji su došli vidjeti koga joj je vrhovni odbor odredio i oni koji su ondje da bi ih se vidjelo.

''Gospođice Ari'', Halle joj tiho šapne dok je pokušavala navući na sebe svečanu odoru koju je njena Majka i Majka njene Majke i Majka te njene Majke nosile u ovom svečanom trenutku, ili za Arabelle onaj najgori dan u životu, ''dajte mi da vam pomognem. znam kako je treba odjenuti.''

''Ma, ovo je glupo! I ružno! Pa pogledaj Halle, tko još to nosi''- pokazuje mu halje koje je do maloprije navlačila na sebe.

''Prvo odjenete ovu žutu, to je kao podstava, zatim ovu bež a onda ovaj krem plašt.''

''Izgledam kao kreten.''- reče mu nakon što se pogleda u zrcalo.

''Izgledate vrlo lijepo. I sami ste lijepi. Siguran sam da ćete oboriti s nogu vašeg partnera.''

''Halle...''-reče mu uz prijeteći pogled.

''Ma znate što sam mislio...''

''Nedostajat ćeš mi Halle. Ti si mi bio sve.