Prošlo je gotovo 3 mjeseca, a jedino kada Ashton i ja razgovaramo jest kada mu ja pričam o povijesti Zemlje. Danas smo došli na temu 5. svjetskog rata. ''Kralj Mohambuelle 2. koji je kraljevao kraljevinom Istočna Afrika zaratio je najprije sa susjedima, a potom kasnije i s cijelim svijetom. Uz njih su se borili Južna Europa, Athleidi (nekadašnje države Litva, Estonija i Finska), zatim....'' ''Zbog čega su se toliko vodili ratovi, zar nije lakše razgovarati?'' - Ashton me prekine u mom tumačenju o 5. svjetskom ratu.
''Ne znam, nikada me to zapravo nije niti zanimalo. Bila sam previše fascinirana oružjem i taktikama ratovanja da nisam proučavala zbog čega su uopće ratovali, to me zapravo nije niti zanimalo.'' - odgovaram mu. ''Uglavnom nakon što je rat započeo uz već navedene države i kraljevstva koja su se borila s Istočnom Afrikom prozvale su se KOW (Kingdom of the World), a njihovi neprijatelji Power of Democration. Rat je trajao gotovo sedam godina i život na Zemlji je gotovo izumro. Oružja koja su se koristila tijekom tog rata istrijebila su gotovo sve bilje, a potom i životinje, jer nije bilo hrane, a kako nije bilo hrane za njih i ljudi su zbog tih posljedica počeli umirati.''
''Što je demokracija''- upita me usred pričanja.
''To je jedan pojam kada su ljudi mogli sami odlučivati o svojem životu, a ne kao ovdje da se stavlja osobe u kontekst nekog glupog zakona kao što je ovaj.'' U tom trenutku nakon dugo vremena obratila mi se Majka. Naravno uvijek se ona meni obraća kad govorim nešto što nije u skladu našeg ''visočanstva'' zvano zakoni i vijeća. Sklapam kapke i u potpunosti se obraćam Majci.
''Samo sam mu objašnjavala.''
''Arabelle, naš Zakon je sve. I naše vijeće. Koliko puta ti to moram reći da to poštuješ već jednom?'' Njena prigovaranja mi dižu živce do maksimuma.
''To je jedino o čemu ja i on možemo razgovarati.'' - pokušavam je bar malo umiriti jer znam da će kada čuje kako se trudim oko ''braka'' malo splasnuti i ostaviti me na miru.
''Mislila sam da ćeš mi reći da si začela, ali očito još ništa. Znaš da imaš rok još šest mjeseci?'' Kakogod moja Majka uvijek nađe nešto da me naživcira. Osjećam kako mi je žila na čelu iskočila kada je rekla da je mislila da sam trudna. Nikako. Ja ne želim da on išta stavlja na mene, a kamoli u mene. Još dijete? Ne, nema šanse.
''Radimo na tome,'' - odgovaram joj da me sada pusti na miru, - ''javit ću ti prvoj. Sad moram ići jer si nas upravo prekinula i možda nećemo imati ništa noćas ako nastavim razgovarati s tobom.''
''U redu. Ali, javi mi odmah čim saznaš.''
Napokon. Jedino je se tako mogu riješiti.
''Majka?'' - upita me podignutim obrvama koje su na njegovom licu stvarale dojam upitnika. Dobro više zanimanja, ali meni je sličilo upitniku.
''Vidio sam kako ti je žila iskočila. Meni tako iskoči kad razgovaram s Ocem. Baš tu na istom mjestu na čelu''- svojom rukom mi dodirne mjesto na kojem mi je bila iskočila žila. Naš prvi dodir. Neobična jeza me je prošla u tom trenutku, no brže bolje se maknem od njegovog dodira.
''Nije mi do priče više. Možemo li ići spavati?''
''Da, naravno. Otvorit ću i zatvoriti vrata, a ti ćeš upaliti i ugasiti svjetlo i pokriti nas.'' - odgovara mi. Ashton je krenuo u spavaću prvi, a ja za njim. Uradili smo kao što je rekao, kao što to i inače radimo.
''Kako je imati Oca?'' - upitam ga dok smo ležali u krevetu.
''Pa, mislio sam da je to jednako kao i imati Majku.'' - tiho mi odgovori. Okrenula sam se na bok i sada se gledamo lice u lice. budući da je mrak nemogu dobro vidjeti njegovo lice, ali mu savršeno osjetim dah i miris koji nosi na sebi.
''Davno na Zemlji su postojali roditelji. Oni su se sastojali od oca i majke.''
''Roditelji...''
''Drugi naziv bi možda mogao biti par.'' Osjećam kako mi je Ashton sve bliže i kako mu je dah sve topliji. Počinjem se odmicati, no on me privlači govoreći mi: ''Neću ti ništa učiniti, samo te želim zagrliti dok spavamo, ako je to u redu.'' Pristajem. Ne znam ni sama kako, ali toplina njegovog tijela oko mojeg i vreli dah i izvanredan miris toliko su mi pomutili um da sam sama učinila najveću glupost u svom životu. Poljubila sam ga. Ne onako u obraz. Ne. Spojila sam svoje usne s njegovim. I ono što je najgore, svidjelo mi se. Svidjelo mi se toliko da nisam mogla prestati. Meni, zakletoj mrziteljici romantike i ljubavnih sranja.
VOUS LISEZ
Arabelle
Science-FictionGodina je 5015. Svijet kakav poznajemo, više ne postoji. Ljudi su ''mutirali'' i žive na Brodovima... ne stare, mogu živjeti gotovo 400 godina, a žene se same reproduciraju. No, kako bi to bilo moguće, one prije svoje dvadesete moraju pronaći parner...