Nora || Marko Rog

1.

"Nora,

od tvoje smrti prošlo je točno 5 mjeseci i 14 dana. Tko bi rekao da je već toliko prošlo od kada sam stajala sa strane i gledala kako te spuštaju u onoj ogromnoj bijeloj kutiji. Da, tako ću lijes uvijek zvati. Ogromna kutija!
Fališ mi, znaš? Baš se pitam kako i ne bi. Poznavala sam te godinu dana. Zapravo, 13. ožujka, 2015. bila nam je godina dana prijateljstva. Dan poslije, napustila si me, ali moraš priznati, zbilja moraš, da nam je dan prije tvoje smrti bio najbolji dan ikada!
Kako smo se samo dobro provele. Nikada čovjek, koji bi te vidio, ne bi pomislio da si bila bolesna.
Ah draga moja, bila si lijepa, to znaš i sama. Tvoja duga, blago valovita kosa, smeđe okice kojih se još sjećam, tvoji rumeni obrazi, one smotane noge ... Toliko puno je bilo toga na tebi što ti nisi voljela, ali meni si bila baš ona prava, najbolja.
Toliko toga ti nisam stigla ispričati. Možda baš zbog toga sam i upravo započela pisati ovo čudo od dnevika. Uvijek sam mislila da ljudi koji ovo pišu su .. pa budale. Onako, koja glupost! Što im to zapravo znači pisati i povjeravati se nekome tko ne postoji? Sada sam se u to uvjerila, draga moja.
Gle, trenutno se nalazim u učionici i mislim da bih trebala stati sa pisanjem. Imam dramsku, znaš da sam to uvijek voljela. Bucmasta Nina, voditeljica dramske, zove nas na čitanje teksta pa .. pišem ti poslije.
Nemaš pojma što sam ti sve prešutjela. Sada se zbog toga kajem, ali vjerujem da ćeš u gluho doba noći otvoriti ovaj dnevnik i proviriti u njega. Vjerujem da ćeš pročitati svako novo poglavlje jer, to si ti. Tebi nikada ništa ne promakne.

Tvoja velika,
Ana."

×

Dragi moji, ovo je jedna nova, ali stara priča. Ja sam je zapravo započela pisati još prošle godine i ne znam zašto nisam nastavila. Objavila sam nekoliko nastavaka, ali ništa posebno. Sada je želim ponovno pokrenuti i želim da mi i uspije, na neki način. Nadam se da će biti vas koji čete pratiti priču i čitati ovu moju glupost. Do idućeg nastavka, pozdrav! :)