Nora || Marko Rog

5.

"Hej Nora,
upravo sam se vratila iz škole. Trenutno sam sama kod kuće dok mi se roditelji ne vrate tako da ovoga puta me nitko neće prekinuti u pisanju ovog poglavlja. Oh da, moram ti samo reći da sam danas slučajno čula Luku kako svojoj novoj djevojci priča za tebe. I pogodi što! Ugledao me je i vjerojatno je pomislio kako ih prisluškujem. Htjela sam mu se ispričati, ali kada je ugledao moje suze (znam da moram prestati plakati, ali jednostavno mi ne ide), došao je do mene i zagrlio me je pred cijelom školom. U sljedećem trenutku, osjetila sam još jedan par ruku oko mene. Iva, Lukina nova djevojka je došla i zagrlila me zajedno sa Lukom. Mogu ti priznati da je predivna, Nora. Nemaš pojma koliko bi bila ponosna na Luku što je pronašao tako divnu djevojku. Ali da, sada dok imam još ovo malo vremena, moram ti isprčati malo o meni i Marku.
Bio je utorak ujutro kada sam sa roditeljima i bratom dosadnjakovićem, Ivanom, sletjela na Londonski aerodrom, Heathrow. Pokupili smo svoje stvari na pokretnoj traci i krenuli smo prema hotelu u kojem smo bili odsjeli tjedan dana. Sjećaš se kolika mi je želja bila otići u taj povijesni grad? U London? Prije godinu dana, za moj osamnaesti rođendan, tata i mama su odlučili da me iznenade. Toliko sam te htjela povesti sa sobom, ali u tom periodu nisi bila baš najbolje. Sjećam se da je doktor Gerov rekao da ti se sve opet vraća. Bože, bila sam u brizi cijeli dan kada je to ponovno rekao, a tebi je bilo tako svejedno. Vjerojatno si tada već bila naviknta na bolest i bila si spremna na ono najgore. Ali opet sam skrenula sa teme 'Tko je Marko?'.
Pola sata, možda čak i više, vozili smo se do hotela. Smjestili smo se svako u svoju sobu i krenuli sa raspakiranjem stvari. Nakon što sam se raspakirala i presvukla se u udobnu trenirku, odlučila sam se da istražim malo hotel. Bio je ogroman, Nora! Sa kreveta sam uzela svoj mobitel i karticu od sobe.
Prvo sam obišla prizemlje gdje je recepcija, nešto poput dnevnog boravka, kuhinju (čak sam im ukrala jednu finu kiflicu .. znaš mene), prostor gdje se objeduje. Onda sam se liftom popela na prvi kat, pa na drugi i tako sve dok nisam došla do osmog. Spuštene glave sam izašla iz lifta i skrenula u desno, ali to ne bih bila ja da nisam napravila neku glupost. Sudarila sam se sa dečkom! Da Nora, sa dečkom!! Toliko sam u tom trenutku bila posrmljena. Nisam se usudila pogledati ga.
"Ajme, oprosti. Zbi..", zaustavila sam se u pola rečenice jer sam shvatila da sam u Engleskoj i da bih trebala pričati Engleski, a i shvatila sam da sam glupa još više. U sljedećem trenutko ostala sam začuđena kada mi je odgovorio na Hrvatskom.
"U redu je. Ne brini." Podignula sam glavu i pogledala ga. Ništa mi nije bilo jasno. Nastavio je. "Ja sam Marko. Drago mi je." Samo sam mu pružila ruku i nasmijala se.
"Umm ja .. Ja sam A-Ana." Bože, čak sam zamucala. Lupila sam se dlanom u čelo, naravno u mislima i krenula sam dalje svojim putem.
Nikada se u životu nisam više osramotila nego tada. Nora, draga, mislim da bi mi se ti tada smijala kao nikada u životu. Ali moram ti priznati da mi je drago što je bio dio mog života. Zbilja mi je drago što postoji netko poput njega.
I upravo sada, začula sam lupanje vratima. Da, možeš pretpostaviti tko se je vratio kući. Ništa, idem na klopu sada. Ne želim da mi Ivan pojede sav ručak. Volim te, Nora.

Tvoja velika,
Ana."

×

Hello!
Još jedan ludi nastavak, ovog ludog dnevnika je napisan. Nadam se da vam se sviđa i da ste zadovolji.
Ja sam zadovoljna, ali nisam ovim šugavim vremenom u Rijeci! Želim kući i biti u svojoj toploj sobi sa jednom dobrom knjigom u rukama.
Ali još mjesec dana i chillamo svi skupa. Neki na moru, a neki tko zna gdje!
Do sljedećeg nastavka, pusaa!