Nora || Marko Rog

3.

"Nora,

vidiš li ovog macana čiju sam ti sliku zaljepila upravo? Spomenula sam ti ga samo jednom i to kada sam se vratila iz Engleske. Možeš li vjerovati, da ti ja brbljavica nisam pričala o njemu i našem druženju u Londonu? Ne znam zašto sam ti to prešutjela. Možda sam se bojala da te ne povrijedim ili sam mislila da ćeš se ljutiti na mene zbog njega? Zbilja sam imala strah da ti pričam o njemu i sada mi oprosti zbog toga. Obećajem ti da ću, kada ti sljedeći put budem pisala, krenut ću sa njime, ali sada želim još malo o tebi i meni pričati.
Dva dana nakon mog dolaska u bolnicu, bilo mi je dosadno u sobi i sjećam se kako mi je sestra rekla kako ne smijem ulaziti u tvoju sobu jer boluješ od leukemije. Na prvi pogled, bilo me je pomalo strah, ali na drugi i nije. Toliku sam želju imala da te upoznam i da pričam sa nekime tko je moje godište. U moju sobu su samo stizala neka derišta. Bože, toliko volim djecu, ali ova su bila ... Nemam komentara. Razmišljala sam kako bih mogla doći do tebe i kako da nas dvije pričamo. Obula sam svoje zelene papuče koje su po mojem ukusu bile grozne, ali ti si mi rekla da ti se sviđaju, zar ne? Otvorila sam vrata svoje bolničke sobe i uputila se u ordinaciju doktora Gerova. Pokucala sam jednom i ušla.

"Ana, što te dovodi ovamo? Loše ti je?"

U tom trenutku, bilo me je strah uopće spomenuti zašto sam kod njega. Znaš i sama kolika sam bojalica bila. Još ni sama ne znam zašto sam se bojala. Nije kao da sam trebala primiti injekciju od tri metra u, kako bi ti rekla, guzu. Još uvijek se smijem tog događaja. Sestra Sara ti je došla u sobu i trebala si primiti još jednu injekciju, a ti si počela plakati od muke. Oh budalice jedna! No, da nastavim.

"Zapravo, doktore .. Imam pitanje." On se bio osmjehnuo i pokazao mi na bijelu stolicu sa rukom da sjednem.

"Reci."

"Pa vidite .. Meni je zbilja, zbilja dosadno i imam veliku želju da upoznam djevojku u sobi do moje. Mislim da se zove Nora. Ali sestra Ruža ..."

"Rekla ti je kako ne možeš k njoj?"

Začudila sam se kako je znao na što sam mislila kada sam spomenula medicinsku sestru Ružu, znaš onu babuskaru. Bože, stalno nam je dosađivala i upadala u sobe. Nisam mogla ni nuždu od nje obaviti u miru.

"Upravo tako."

"Ana, možeš bilo kada otići kod nje. Samo, upozoravam te, ne zaboravi staviti zaštitnu masku oko usta."

Pljesnula sam rukama i odskočila sa stolice. Znam da sam mu jedno pedeset puta ponovila koliko ga obožavam i volim. Da, volim!!! Glupa sam bila. Pet minuta poslije, dok sam uvjerila sestru Ružu da imam dozvolu da uđem kod tebe i da mi da masku, popustila je. Ponosno sam joj se nasmijala i ponovno pljesnula rukama. I to mi je navika. Sjećaš se? Pokucala sam na tvoja vrata sobe i ušla. Nasmijala si mi se od uha do uha i pozdravila me. Tko bi upravo rekao da taj osmijeh više neću vidjeti? Fališ mi, Nora. Jako! Nikada se neću naviknuti da te nema.

Tvoja velika,
Ana."

×

Još jedan nastavak je ovdje. Inače ovaj momak gore na slici je Marko Rog. On vam je nogometaš koji igra za Dinamo Zagreb. Obožavam ga i u sobi imam njegovu sliku uokvirenu. Ozbiljna sam! Bilo mi je dosadno stavljati uvijek neke poznate pjevače i glumce pa sam se odlučila sa Marka.
Nadam se da vam se nastavak svidio i da ćete nabaciti barem kratki komentar.
Volim vas! ❤